Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-289/05 (S. B., M. B., Đ. V., D. M. i M. M.)
Odluka donesena 18. 05. 2005.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-289/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 05. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 18. maja 2005. godine, u predmetu broj AP-289/05, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3, člana 16. stav 2. tačka 17. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S. B., M. B., Đ.V., D. M.
i M. M., podnesena protiv rješenja Osnovnog suda u Trebinju, broj 16/04 od 7. februara 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova.
OBRAZLOŽENJE
1. S. B., M. B., Đ. V., D. M. i M. M. (u daljnjem tekstu: apelanti), svi iz Foče, koje zastupa Č. M., advokat iz Foče, podnijeli su, 22. februara 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Osnovnog suda u Trebinju, broj 16/04 od 7. februara 2005. godine. Apelanti su takođe, tražili da Ustavni sud donese privremenu mjeru, kojom će, do okončanja postupka o apelaciji, naložiti preduzeću AD „Bakić“ Foča da u stečajnom postupku raspolaže svojom imovinom, u dijelu koji je dovoljan da apelanti namire svoja potraživanja utvrđena pravosnažnom presudom Osnovnog suda u Foči, broj P-17/04 od 1. septembra 2004. godine. Apelanti su 25. aprila 2005. godine podnijeli zahtijev u kom traže da Ustavni sud naloži Republici Srpskoj da im isplati iznos od 3.000 KM, na ime pravičnog obeštećenja zbog povreda prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine. Osim toga, apelanti su tražili da Ustavni sud naloži da se odmah izvrši presuda Osnovnog suda Foča broj P-17/04 od 1. septembra 2004. godine.
2. Pravosnažnom presudom Osnovnog suda u Foči, broj P-17/04 od 1. septembra 2004. godine, naloženo je preduzeću AD „Bakić“ Foča da apelantima isplati određene novčane iznose sa obračunatim zakonskim zateznim kamatama, kao i da im naknadi troškove parničnog postupka. Na temelju navedene pravosnažne presude apelanti su podnijeli prijedlog za dozvolu izvršenja, koje je Osnovni sud u Foči dozvolio svojim rješenjem, broj I-199/04 od 1. novembra 2004. godine. U cilju namirenja novčanog potraživanja apelanata, Osnovni sud u Foči je donio zaključak, broj I-199/04 od 24. januara 2005. godine, kojim se za dan 16. februar 2005. godine, zakazuje javna prodaja popisane imovine izvršenika, tj. preduzeća AD „Bakić“ Foča.
3. Na dan kada je trebala biti izvršena javna prodaja pokretnih stvari izvršenika, apelantima je uručen pismeni akt Osnovnog suda u Foči, broj I-199/04 od 16. februara 2005. godine, u kome se navodi da je Osnovni sud u Trebinju donio rješenje, broj 16/04 od 7. februara 2005. godine, kojim se privremeno obustavljaju pojedinačne mjere prinudnog izvršenja koje se vode protiv stečajnog dužnika-preduzeća AD „Bakić“ Foča, pred Osnovnim sudom u Foči u predmetu broj I-199/04. Tom prilikom, apelantima je uručeno rješenje Osnovnog suda u Trebinju, broj 16/04 od 7. februara 2005. godine. U pouci o pravnom lijeku navedeno da je protiv ovog rješenja dozvoljena žalba Okružnom sudu u Trebinju, te da žalba ne odlaže izvršenje rješenja. Apelanti nisu izjavili žalbu na rješenje Osnovnog suda u Trebinju.
4. Apelacijom apelanti osporavaju rješenje Osnovnog suda u Trebinju, broj 16/04 od 7. februara 2005. godine, pozivajući se na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih ustavnih prava apelanti vide u tome što je Osnovni sud u Trebinju osporeno rješenje donio «na netransparentan način, bez održavanja rasprave i saslušanja apelanata kao zainteresovanih strana». Osim toga, apelanti smatraju da im je uskraćeno i pravo na žalbu, obzirom da im Osnovni sud u Trebinju nije dostavio osporeno rješenje, a Osnovni sud u Foči nije donio rješenje kojim se predmetni izvršni postupak obustavlja.
5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio». Član 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)
17. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu;».
6. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen.
7. U konkretnom slučaju, apelanti nisu izjavili žalbu Okružnom sudu u Trebinju na rješenje Osnovnog suda u Trebinju, broj 16/04 od 7. februara 2005. godine. Neosnovani su navodi apelanta da im je uskraćeno pravo na žalbu, jer im Osnovni sud u Trebinju nije dostavio osporeno rješenje. Naime tačno je da Osnovni sud u Trebinju osporeno rješenje nije dostavio direktno apelantima, ali zato je Osnovni sud u Foči apelantima dostavio osporeno rješenje uz svoj pismeni akt od 16. februara 2005. godine. Činjenicu da im je sporno rješenje Osnovnog suda u Trebinju dostavljeno putem Osnovnog suda u Foči apelanti ne osporavaju u apelaciji, iz čega proizilazi da su apelanti mogli izjaviti žalbu na rješenje Osnovnog suda u Trebinju, broj 16/04 od 7. februara 2005. godine. Dakle, za razmatranje apelacije nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu.
8. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanta za donošenje privremene mjere, kao ni za razmatranje zahtijeva apelanata za isplatu novčanog iznosa od 3000 KM zbog navodnog kršenja prava garantiranih Ustavom Bosne i Hercegovine
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić