Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-280/05 (R. H.)

Odluka donesena 18. 05. 2005.

  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-280/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 05. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 18. maja 2005. godine, u predmetu broj AP-280/05, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tač. 7. i 9. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija R. H., podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž-1322/04 od 27. decembra 2004. godine i presude Općinskog suda u Tuzli, broj P-289/04 od 12. jula 2004. godine, u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i pravo na obrazovanje iz člana 2. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, jer je očigledno (prima facie) neosnovana. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija R. H., podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž-1322/04 od 27. decembra 2004. godine i presude Općinskog suda u Tuzli broj, P-289/04 od 12. jula 2004. godine, u odnosu na pravo na rad, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. R. H. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Živinica, podnio je, 21. februara 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-1322/04 od 27. decembra 2004. godine i presude Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-289/04 od 12. jula 2004. godine.

2. Iz navoda apelacije proizilazi da se apelant prijavio na oglas Ministarstva unutrašnjih poslova Tuzlanskog Kantona (u daljnjem tekstu: tuženi), objavljen 28. septembra 2003. godine, u sredstvima javnog informisanja, za prijem deset polaznika Policijske akademije za potrebe tuženog, i to osam kandidata iz reda srpskog naroda i dva kandidata iz reda ostalih. Tuženi je, na osnovu utvrđene liste kandidata koji ispunjavaju uslove oglasa, izabrao kandidate, a apelanta je o činjenici da on nije izabran obavijestio aktom, broj 08-03/1-3-34.2-755/03 od 10. decembra 2003. godine. Na ovu obavijest apelant je uložio žalbu Policijskom komesaru Tuzlanskog kantona, koji je rješenjem, broj 08-03/1-3-34.2-755/03 od 5. januara 2004. godine, odbio apelantov prigovor kao neosnovan. Nakon toga, apelant je podnio tužbu tražeći da se ovo rješenje kojim je njegov prigovor odbijen poništi, te da se naloži tuženom da ponovo izvrši izbor dva kandidata iz reda ostalih, a na osnovu broja bodova na konačnoj bodovnoj listi.

3. Općinski sud je presudom, broj P-289/04 od 12. jula 2004. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Gž-1322/04 od 27. decembra 2004. godine, odbio apelantov tužbeni zahtjev. U obrazloženju presude, Općinski sud je naveo da je postupak izbora kandidata, koji je apelant osporio, proveden na zakonit i pravilan način, te da sud nema ovlaštenje upustiti se u pravo nadležnog organa koje će kandidate, između onih koji su ispunili opšte i posebne uslove, izabrati.

4. Kantonalni sud je odbio žalbu apelanta smatrajući da su neosnovani njegovi navodi da dva kandidata koja su primljena iz reda «ostalih», nisu pripadnici romskog naroda, budući da oglas nije ni bio raspisan isključivo za pripadnike romskog naroda, a apelant nije ničim dokazao da se primljeni kandidati ne izjašnjavaju kao pripadnici «ostalih».

5. Apelant smatra da mu je ovim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na obrazovanje i pravo na rad. Povredu ovih prava apelant vidi u tome vidi što je tužena, kako navodi, «primila dva Roma, a da nije mogla dokazati sudu nikakvim dokazima da su ti kandidati Romi».

6. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tač. 7. i 9. Poslovnika Ustavnog suda.

7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

8. Član 16. stav 2. tač. 7. i 9. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)

7. apelacija je očigledno (prima facie) neosnovana ili je zloupotrijebljeno pravo na podnošenje apelacije;

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;».

9. U konkretnom slučaju, apelant se žali da mu je pravo na pravično suđenje i pravo na obrazovanje prekršeno zato što nije izabran kao kandidat za školovanje u Policijskoj akademiji. Međutim, apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP- 1103/04 od 17. februara 2005. godine). Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjka dokaza koji, sa dovoljnom jasnoćom, pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća, te ako nije dovoljno potkrijepljena i ako nema izgleda na uspjeh. Samo nezadovoljstvo apelanta činjenicom da on nije izabran, ne pokreće pitanja u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravo na obrazovanje, a apelant osim navoda o tome da izabrani kandidati nisu iz reda romskog naroda, nije ponudio niti jedan arugment niti dokaz koji bi učinio vjerovatnim i mogućim da se radi o povredi navedenih ustavnih prava. Radi toga, Ustavni sud je navode apelanta o kršenju prava na pravično suđenje i prava na obrazovanje odbio kao očigledno (prima facie) neosnovane.

10. U vezi sa navodima apelanta koji se tiču povrede prava na rad, Ustavni sud ukazuje da pravo na rad nije zagarantovano Ustavom Bosne i Hercegovine, niti Evropskom konvencijom, koja se prema članu II/2. Ustava Bosne i Hercegovine direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini. Stoga je Ustavni sud zaključio da je apelacija u pogledu prava na rad nedopuštena, jer je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tač. 7. i 9. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana ili je zloupotrijebljeno pravo na podnošenje apelacije, odnosno ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-280/05 (R. H.) | Sudska praksa | Aktio