Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1134/05 (D.M.)
Odluka donesena 18. 05. 2005.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1134/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 05. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 18. maja 2005. godine, u predmetu broj AP-1134/05, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 14. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija D. M., podnesena protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci, broj Gž-2488/02 od 29. juna 2004. godine i presude Osnovnog suda u Banjoj Luci, broj P-2501/01 od 8. oktobra 2002. godine, jer je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. D. M. (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Banje Luke, podnijela je, 9. maja 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-2488/02 od 29. juna 2004. godine i presude Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-2501/01 od 8. oktobra 2002. godine. Apelantica je također, predložila da Ustavni sud donese privremenu mjeru, kojom bi se odložilo provođenje zaključka o dozvoli izvršenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske – Odsjek Banja Luka (u dalnjem tekstu: Ministarstvo), broj 05-050-02-02-
6231/99 od 24. februara 2005. godine, do donošenja odluke o reviziji apelantice.
2. Iz navoda apelacije proizilazi da je apelantica, 26. aprila 1994. godine, zaključila ugovor o zamjeni stanova sa Missoni Antonom (u daljnjem tekstu: tuženi). Na osnovu tog ugovora apelantica je uselila u stan na kojem je do tada nosilac stanarskog prava bio tuženi, a tuženi je uselio u stan na kojem je do tada nositeljica stanarskog prava bila apelantica. Međutim, tuženi je, 20. septembra 1999. godine, podnio zahtjev za povrat stana na kojem je ranije bio nosilac stanarskog prava, pa mu je, rješenjem Ministarstva, broj 05-050-02-02-6231/99 od 18. oktobra 2001. godine, dozvoljeno vraćanje u posjed tog stana, budući da je temeljem odredaba Zakona o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 38/98, 41/98, 12/99, 31/99, 38/99, 65/01, 13/02, 64/02, 39/03 i 96/03) tuženi bio nosilac stanarskog prava na tom stanu na dan 1. aprila 1992. godine. Također, u obrazloženju ovog rješenja je navedeno da je ugovor o zamjeni stanova prestao da važi, te da se apelantica smatra privremenom korisnicom, pa joj je istim rješenjem naloženo da predmetni stan vrati u posjed tuženom, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
3. Apelantica je, tužbom podnesenom Osnovnom sudu, 25. oktobra 2001. godine, tražila da se utvrdi da je ugovor o zamjeni stanova između nje i tuženog pravno valjan, pa je Osnovni sud, osporenom presudom, broj P-2501/01 od 8. oktobra 2002. godine, odbio njen tužbeni zahtjev. Okružni sud je osporenom presudom, broj Gž-2488/02 od 29. juna 2004. godine, odbio žalbu apelantice i potvrdio prvostepenu presudu. U obrazloženju ove odluke, Okružni sud je naveo da je pravilno prvostepeni sud utvrdio da sporni ugovor nije zaključen na dobrovoljan način, naročito imajući u vidu činjenicu da je tuženi zatražio povrat stana na kojem je ranije bio nosilac stanarskog prava od nadležnog Ministarstva, a na osnovu Zakona o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine. Budući da, po mišljenju Okružog suda, tuženi nije zaključio ugovor na dobrovoljan način, odbijeni su svi žalbeni navodi apelantice i potvrđena je prvostepena presuda.
4. Apelantica je protiv osporenih presuda izjavila reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), a odluka o reviziji još nije donesena.
5. Ministarstvo je rješenjem, broj 05-050-02-02-6231/99 od 9. februara 2005. godine, naložilo apelantici da napusti sporni stan u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja, pa kako apelantica nije postupila po tom rješenju u ostavljenom roku, Ministarstvo je donijelo zaključak o dozvoli izvršenja, pod istim brojem, dana 24. februara 2005. godine.
6. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda.
7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio». Član 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)
14. apelacija je preuranjena;».
8. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 15. stavom 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U -15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).
9. U konkretnom slučaju, apelantica još nije došla do konačne odluke, jer je postupak o predmetu apelacije u toku pred Vrhovnim sudom po reviziji apelantice. S obzirom da je postupak o reviziji u toku, predmetna apelacija je preuranjena u smislu člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda.
10. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud smatra da nema osnova za razmatranje prijedloga apelantice za donošenje privremene mjere.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić