Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-159/05 (A. P.)
Odluka donesena 18. 05. 2005.
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-159/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 05. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 18. maja 2005. godine, u predmetu broj AP -159/05, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tač. 7. i 14. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija A. P., podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Su- 22/05 od 14. januara 2005. godine, u odnosu na član 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, jer je preuranjena.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija A. P., podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Su- 22/05 od 14. januara 2005. godine, u odnosu na čl. 13, 14. i 17.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. A. P. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sarajeva, podnio je, 1. februara 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Su-22/05 od 14. januara 2005. godine. Apelant je takođe, tražio donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud zabranio vođenje postupka pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj P-54/04, do donošenja odluke o apelaciji. Apelant je dostavio dopunu apelacije 25. marta 2005. godine.
2. Apelant je tuženi-protivtužitelj u postupku koji se vodi pred Kantonalnim sudom radi naknade štete zbog klevete. Zahtjev apelanta za izuzeće sudije odbijen je kao neosnovan rješenjem Kantonalnog suda, broj Su-1310/04 od 29. decembra 2004. godine.
3. Nezadovoljan odlukom apelant je uložio zahtjev Vrhovnom sudu za izuzeće predsjednice Kantonalnog suda od postupanja u predmetu tog suda broj P-54/04. Vrhovni sud je rješenjem, broj Su-22/05 od 14. januara 2005. godine, odbio kao neosnovan zahtjev za izuzeće predsjednice Kantonalnog suda.
4. Nakon toga, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj navodi da mu je navedenim rješenjem Vrhovnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu:Evropska konvencija), kao i prava iz čl. 13, 14. i 17. Evropske konvencije.
5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tač. 7. i 14. Poslovnika Ustavnog suda.
6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio». Član 16. stav 2. tač. 7. i 14. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)
7. apelacija je očigledno (prima facie) neosnovana ili je zloupotrebljeno pravo na podnošenje apelacije 14. apelacija je preuranjena;»
7. Prema navedenim odredbama Poslovnika Ustavnog suda, apelacija se može podnijeti samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen. To podrazumijeva da apelant, u skladu sa principom iscrpljivanja pravnih lijekova, dođe do tzv. konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U -15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).
8. Na pitanje da li apelant ima ili da li će imati pravično suđenje pred redovnim sudovima ne može se dati odgovor dok je postupak u toku. U skladu sa praksom Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, pitanje je li poštovan princip pravičnog suđenja treba sagledati na osnovu postupka u cjelini. Obzirom na složenost i višestepenost postupka radi naknade štete zbog klevete, eventualni proceduralni propusti i nedostaci koji se pojave u jednoj fazi postupka, mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza istog tog postupka. Slijedom toga, nije moguće, u principu, utvrditi da li je postupak bio pravičan dok se postupak pravosnažno ne okonča (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv Španije, od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68; odluku Ustavnog suda, broj U -63/01, od 27. juna 2003. godine, tačka 18, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 38/03).
9. U konkretnom slučaju, postupak još nije okončan, jer je osporenim rješenjem samo odbijen zahtjev za izuzeće predsjednice Kantonalnog suda, a nije konačno odlučeno o građanskom pravu ili obavezi, odnosno o naknadi štete zbog klevete, pa slijedi da je apelacija u ovom dijelu preuranjena.
10. Dalje, apelant nije naveo ni jedan razlog niti priložio bilo kakav dokaz da su osporenim rješenjem povrijeđena njegova prava iz čl. 13, 14. i 17. Evropske konvencije, nego samo paušalno navodi da su mu povrjeđena navedena prava. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanta u ovom dijelu apelacije očigledno (prima facie) neosnovani.
11. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tač. 7. i 14. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, odnosno ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanta za donošenje privremene mjere.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić