Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-314/04 (M.V.)
Odluka donesena 18. 05. 2005.
- Protek roka
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-314/04
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 05. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić na sjednici održanoj 18. maja 2005. godine, u predmetu broj AP-314/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tač. 4. i 17. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M. V., podnesena protiv rješenja Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo, broj 27/02-23-3053/03 od 20. novembra 2003. godine i rješenja Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo, broj 23-04/III-23-P-348/02 od 9.
maja 2003. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M. V., podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Gž-719/04 od 1. juna 2004. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu, broj P-1643/02 od 4. marta 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje
OBRAZLOŽENJE
1. M. V. (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Sarajeva, podnijela je, 24. marta 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 27/02-23-3053/03 od 20. novembra 2003. godine, rješenja Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava), broj 23-04/III-23-P-348/02 od 9. maja 2003. godine. Apelantica je, 18. aprila 2005. godine, dopunila apelaciju tako što ističe da se žali i na rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 719/04 od 1. juna 2004. godine i rješenje Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-1643/02 od 4. marta 2004. godine. Apelantica je takođe, tražila donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud donio riješenje o povratu apelantici stana u ulici Trg nezavisnosti, broj 28/6. u Sarajevu (u daljnjem tekstu: sporni stan).
2. Apelantica je, 28. juna 2002. godine, podnijela pismeni zahtjev Upravi za vraćanje u posjed spornog stana navodeći da je nosilac stanarskog prava na tom stanu i da se u njega želi vratiti.
3. Uprava je rješenjem, broj 23-04/III-23-P-348/02 od 9. maja 2003. godine, koje je potvrđeno riješenjem Ministarstva, broj 27/02-23-3053/03 od 20. novembra 2003. godine, zahtjev apelantice za povrat stana odbila kao neosnovan, zbog proteka roka za podnošenje zahtjeva.
4. Prema pismenoj obavjesti Kantonalnog suda, broj R-67/05 od 21. marta 2005. godine, apelantica nije podnijela tužbu nadležnom sudu protiv navedenog konačnog rješenja organa uprave.
5. Općinski sud je rješenjem, broj P-1643/02 od 4. marta 2004. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj Gž -719/04 od 1. juna 2004. godine, odbio tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da sud utvrdi da ju je H. Č. omela u poslednjem mirnom i nesmetanom posjedu i korištenju spornog stana.
6. Apelantica navodi da je osporenim rješenjima organa uprave i sudova, povrijeđeno njeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
7. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tač. 4. i 17. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio». Član 16. stav 2. tač. 4 i 17. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:
(...)
4. protekao rok za podnošenje apelacije;».
17. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu;».
8. U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
9. U pogledu osporenog konačnog rješenja organa uprave, apelantica je propustila da podnese tužbu nadležnom sudu protiv tog rješenja. Prema tome, za razmatranje apelacije nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu.
10. U pogledu osporenih sudskih rješenja, apelantici je, 20. jula 2004. godine, uručeno riješenje Kantonalnog suda, broj GŽ-719/04 od 1. juna 2004. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnijeta 18. aprila 2005. godine, pa proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporeno riješenje Kantonalnog suda.
11. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tač. 4. i 17. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko je protekao rok za podnošenje apelacije, odnosno ako apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanta za donošenje privremene mjere.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić