Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1057/05 (Z.Ć.)
Odluka donesena 18. 05. 2005.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1057/05
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
18. 05. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, na sjednici održanoj 18. maja 2005. godine, u predmetu broj AP-1057/05, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 5. i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prrečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan, zahtjev Z. Ć., za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Z. Ć. (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Bihaća podnijela je, 19. aprila 2005. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-71/05 od 15. marta 2005. godine i rješenja Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-1000/03 od 15. oktobra 2004. godine. Apelantica je također, podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje osporenih rješenja, do donošenja odluke o apelaciji.
2. Rješenjem Općinskog suda, broj P-1000/04 od 15. oktobra 2004. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj Gž-71/05 od 15. marta 2005. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelantice radi smetanja posjeda nekretnine, izvršenog na taj način što je tuženi porušio metalnu ogradu, prerezao lanac sa katancem, nasuo predmetnu nekretninu u donjem dijelu parcele, prolazio kroz predmetnu nekretninu pješice i kamionima do svoje parcele.
3. U obrazloženju osporene presude je navedeno kako je u postupku utvrđeno da su apelantica i tuženi suposjednici spornog puta, pa da tuženi, time što je prolazio spornim putem i što je uklonio zapreku, koju je apelantica postavila, nije smetao apelanticu u njenom posjedu, a pri čemu, za taj postupak nije od značaja da li za postojanje tog puta postoji građevinska dozvola i kakav je posjed tuženog, jer apelantica za zaštitu prava vlasništva može podnijeti posebnu tužbu, pošto se u konkretnom postupku štiti samo posljednje faktičko stanje-posjed.
5. Apelantica u apelaciji navodi da su osporena rješenja nezakonita i da su joj tim rješenjima povrjeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda ( u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatan porodični život, dom i prepisku iz čklana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
8. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hrcegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Navedene povrede apelantica vidi u tome što je osporenim odlukama lišena svoje imovine, jer je sudu dokazala da je vlasnik i posjednik sporne nekretnine, te da tuženi nikada nije imao pravo na posjed-suposjed što mu je sud priznao, te smatra da mješanje države u njeno pravo na mirno uživanje imovine nije neophodna mjera u demokratskom društvu. Nadalje, smatra da je sud pogrešnom primjenom materijalnog zakona, povrijedio njeno pravo na pravično suđenje.
6. Apelantica, u vezi sa prijedlogom za donošenje privremene mjere, navodi da opravdanost donošenja privremene mjere vidi u tome što se u konkretnom slučaju, radi o povredi njenih ustavnih prava, a tuženi nije dokazao svoje pravo na posjed-suposjed, pa bi on daljnjim smetanjem posjeda apelantici nanio nenadoknadivu štetu.
7. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda.
8. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
9. Član 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, do donošenja konačne odluke, na zahtjev stranke, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka pred Sudom».
10. Ustavni sud podsjeća da je član 78. Poslovnika Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni da bi mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice, čije eventualno nastupanje Ustavni sud može cijeniti jedino na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti, dostavljenih uz zahtjev za usvajanje privremene mjere, odnosno uz apelaciju.
11. Osim toga, Ustavni sud napominje da se osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtijeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtijeva za donošenje privremene mjere, različiti su od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razloge i dokaze koje je apelantica navela u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava od strane redovnih sudova, prilikom odlučivanja u predmetu smetanja posjeda, ne mogu se analogno primjeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtijeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelantica mora posebno obrazložiti i navesti razloge zašto traži donošenje privremene mjere.
9. U konkretnom slučaju, kao razlog za donošenje privemene mjere apelantica navodi da bi izvršenjem odluka redovnog suda nastupila nenadoknadiva šteta. Apelantica, osim navoda apelacije, ne nudi nikakve konkretne dokaze koji idu u prilog tome da se usvoji zahtjev za donošenje privremene mjere, zbog eventualne mogućnosti nastupanja neotklonjivih štetnih posljedica. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra zahtjev apelantice neosnovanim.
12. Imajući u vidu odredbe člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da odbije zahtjev za donošenje privremene mjere.
13. Na osnovu izloženog jednoglasno je odlučeno kao u dispozitivu ove odluke.
14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetnog slučaja.
15. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić