Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-373/04 (G.P.)

Odluka donesena 18. 05. 2005.

  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-373/04

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 05. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić na sjednici održanoj 18. maja 2005. godine, u predmetu broj AP-373/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tač. 7. i 9. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija G. P., podnesena protiv odluka Visokog sudskog i tužilačkog savjeta Republike Srpske od 25.

februara 2004. godine i od 30. januara 2004. godine, u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. i član 13.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija G. P., podnesena protiv odluka Visokog sudskog i tužilačkog savjeta Republike Srpske od 25.

februara 2004. godine i od 30. januara 2004. godine, u odnosu na član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 25.(c) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i u vezi sa članom 6. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, jer je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. G. P. (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Banja Luke, podnijela je, 15. aprila 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv odluka Visokog sudskog i tužilačkog savjeta Republike Srpske (u daljnjem tekstu:VSTS) od 25. februara 2004. godine i od 30. januara 2004. godine.

2. Apelantica se prijavila na konkurse VSTS objavljene u septembru i decembru 2002. godine za pozicije sudije u Okružnom sudu Banja Luka i Vrhovnom sudu Republike Srpske, a u vrijeme podnošenja prijava bila je sudija Okružnog suda Banja Luka.

3. S obzirom na to da apelantica nije izabrana na pozicije za koje se prijavila, VSTS je, na sjednici održanoj 30. januara 2004. godine, donio odluku o prekidu mandata apelantici.

4. Apelantica je uložila zahtjev za ponovno razmatranje ove odluke, koji je odbačen kao nedopušten, odlukom VSTS od 25. februara 2004. godine.

5. Apelantica se žali da su joj povrijeđena pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 25.(c) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i u vezi s članom 6. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, odnosno pravo na jednak pristup javnoj službi i pravo na rad, te odredbe člana 13. Evropske konvencije u pogledu prava na djelotvoran pravni lijek.

6. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tač. 7. i 9. Poslovnika Ustavnog suda.

7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

8. Član 16. stav 2. tač. 7. i 9. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:

(...)

7. apelacija je očigledno (prima facie) neosnovana ili je zloupotrijebljeno pravo na podnošenje apelacije;

(...)

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;».

9. Apelantica se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, a u vezi sa postupkom izbora i imenovanja sudija, odnosno donošenja odluke o prekidu mandata sudije.

10. Ustavni sud ističe da je isključen iz djelokruga člana 6. stav 1. Evropske konvencije spor koji pokrenu javni službenici čiji posao ukazuje na specifične aktivnosti javnih službi i ako su ti službenici odgovorni za zaštitu općih interesa države ili drugih javnih vlasti (pripadnici oružanih snaga, policije i drugih snaga za održavanje reda, nosioci pravosudnih funkcija, carinski službenici, diplomatsko osoblje i dr). Prema tome, spor između organa javne vlasti i zaposlenih koji rade na mjestima koja uključuju sudjelovanje u izvršavanju ovlasti proizašlih iz javnog prava, ne povlači za sobom primjenu člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi odluke Ustavnog suda, br. U-104/03 od 19. aprila 2004. godine i AP-121/04 od 22. aprila 2005. godine i Evropski sud za ljudska prava, Pellegrin protiv Francuske, presuda od 8. decembra 1999. godine, broj aplikacije 28541/95, st. 64. do 67.).

11. Iz ovog proizilazi da Ustavni sud nema nadležnost da ispituje navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije u postupku u kojem se apelantica kao vršilac javne funkcije žali na odluku Vijeća o prestanku mandata. Slijedi, da su navodi apelantice inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Apelantica se takođe, žali na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, koji u relevantnom dijelu glasi: "Svako čija su prava i slobode utvrđeni ovom konvencijom narušeni ima pravo na pravni lijek pred državnim organima vlasti [...]". Da bi se utvrdilo da li je došlo do povrede člana 13. Evropske konvencije potrebno je utvrditi da li apelantica ima neko pravo zagarantovano Evropskom konvencijom. U vezi s tim, ovaj član ima subsidijarni karakter Kako je isključen iz djelokruga člana 6. stav 1. Evropske konvencije spor koji pokrenu javni službenici čiji posao ukazuje na specifične aktivnosti javnih službi, a Evropska konvencija ne sadrži ni pravo na rad, kao ni pravo na zaposljenje u javnu službu, kao takvo (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Glasenapp protiv Njemačke, od 28. avgusta 1986. godine, Serija A, broj 104, stav 48), to slijedi da je dio apelacije, koji se odnosi na navodnu povredu člana 13. u vezi sa članom 6. stav. 1. Evropske konvencije, nespojiv ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine

13. Dalje, apelantica ističe da su joj povrijeđeni pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 25.(c) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i u vezi s članom 6. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, odnosno pravo na jednak pristup javnoj službi i pravo na rad.

14. Međutim, apelantica osim ovih paušalnih navoda, nije ponudila niti jedan dokaz koji bi učinio vjerovatnim i mogućim da se radi o povredi navedenih ustavnih prava.

15. Apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-16/02 od 26. septembra 2004. godine i AP-1103/04 od 17. februara 2004. godine). Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjka dokaza koji, sa dovoljnom jasnoćom, pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća, te ako nije dovoljno potkrijepljena i ako nema izgleda na uspjeh.

16. Zbog toga, Ustavni sud je ove navode apelantice odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovane.

17. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tač. 7. i 9. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana ili je zloupotrijebljeno pravo na podnošenje apelacije, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

18. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-373/04 (G.P.) | Sudska praksa | Aktio