Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-966/05 (V.J.)
Odluka donesena 18. 05. 2005.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-966/05
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
18. 05. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici: prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, na sjednici održanoj 18. maja 2005. godine, u predmetu broj AP-966/05, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 5. i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan, zahtjev V. J., za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. V. J. (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa D. T., advokat iz Doboja, podnio je, 8. aprila 2005. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Kž-8/05 od 17. januara 2005. godine i presude Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj K- 232/01 od 24. novembra 2004. godine. Apelant je takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud zabranio izvršenje osporene presude, do donošenja odluke o apelaciji.
2. Apelant je presudom Osnovnog suda, broj K- 232/01 od 24. novembra 2004. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj Kž-8/05 od 17. januara 2005. godine, oglašen krivim za krivično djelo utaje iz člana 225. stav 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske, te mu je izrečena uslovna osuda kojom se utvrđuje kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci i istovremeno određuje da se ista neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od jedne godine ne učini novo krivično dijelo.
3. Apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu, u kojoj navodi da mu je osporenim presudama, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Povredu navedenog ustavnog prava apelant prvenstveno vidi u činjenici da oštećeni nije mogao voditi krivični postupak kao privatni tužilac, kao i u nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj i proizvoljnoj primjeni materijalnog i procesnog prava.
4. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, do donošenja konačne odluke, na zahtjev stranke, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka pred Sudom.»
5. Ustavni sud podsjeća na jurisprudenciju Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj se smatra opravdanim zahtijev za donošenje privremene mjere, jedino u situacijama kada je apelantov život neposredno ugrožen ili kad postoji opasnost od izlaganja mučenju ili nehumanom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni (vidi Evropski sud za ljudska prava, Mamatukalov i Abdurasulovic protiv Turske, presuda od 6. februara 2003. godine, stav 55.).
6. Član 78. Poslovnika Ustavnog suda primjenjiv je u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni da bi mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice, čije eventualno nastupanje Ustavni sud može, u principu, cijeniti jedino na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za usvajanje privremene mjere, odnosno uz apelaciju.
7. Osim toga, Ustavni sud napominje da se osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere, različiti su od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koji je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava od strane redovnih sudova, ne mogu se analogno primjeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i navesti razloge zašto traži donošenje privremene mjere.
8. Apelant međutim, osim svojih paušalnih tvrdnji i zahtjeva za donošenje privremene mjere, nije prezentirao dokaze da bi zbog izvršenja osporene presude mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice. Apelant ne navodi koja bi šteta nastala u slučaju izvršenja osporene presude U nedostatku ovakvih navoda, koji bi bili potvrđeni adekvatnim dokazima, Ustavni sud je odlučio da odbije kao neosnovan apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
9. Imajući u vidu odredbe člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da odbije zahtjev za donošenje privremene mjere.
10. Na osnovu izloženog, jednoglasno je odlučeno kao u dispozitivu ove odluke.
11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetnog slučaja.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić