Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1006/04 (O.T.)
Odluka donesena 18. 05. 2005.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1006/04
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 05. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 18. maja 2005. godine, u predmetu broj AP-1006/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 17. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija O. T., podnesena protiv rješenja o prestanku radnog odnosa generalnog direktora preduzeća UNIS »TADIV»d.o.o., broj 69571 od 23. novembra 2001. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova.
OBRAZLOŽENJE
1. O. T. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Konjica, podnio je, 16. novembra 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja o prestanku radnog odnosa generalnog direktora preduzeća UNIS »TADIV» d.o.o., broj 69571 od 23. novembra 2001. godine. Apelant je dostavio dopunu apelacije 30. novembra 2004. godine.
2. Kantonalna komisija za implementaciju člana 143. Zakona o radu Hercegovačko-
Neretvanskog Kantona je donijela rješenje, broj UP/I-06-34-802-1/00 od 5. oktobra 2001. godine, kojim je usvojen zahtjev apelanta i naloženo UNIS-»TADIV» d.o.o. Konjic da u roku od 15 dana od dana prijema tog rješenja riješi status zaposlenika-apelanta u skladu s članom 143. stav 4. Zakona o radu («Službene novine Federacije BiH», broj 43/99).
3. Nakon toga, generalni direktor preduzeća UNIS »TADIV» d.o.o. Konjic donio je rješenje o prestanku radnog odnosa apelantu, broj 69571 od 23. novembra 2001. godine, kojim se utvrđuje da apelantu prestaje radni odnos na dan 23. novembar 2001. godine i da mu pripada pravo na otpremninu u iznosu od 1.285,00 KM u skladu s članom 143. stav 4. Zakona o radu.. 2__________________________________________________________________________________________
4. Apelant ističe da protiv ovog rješenja nije koristio nikakve pravne lijekove, jer mu «niko od advokata i pravnika nije htio da napiše tužbu», nego se obratio Ustavnom sudu za zaštitu svojih prava.
5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, član 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».
Član 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)
17. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu;».
6. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen. To, dalje, znači da apelant mora u skladu sa pravilom iscrpljivanja pravnih lijekova, doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu (vidi odluku Ustavnog suda, broj U-12/01, od 5. maja 2001. godine, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 20/02).
7. U konkretnom slučaju, apelant je prema odredbama člana 103. Zakona o radu mogao u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo zahtjevati od poslodavca ostvarenje tog prava, a ako poslodavac u roku od 15 dana od dana dostavljanja 3__________________________________________________________________________________________ zahtijeva apelanta ne bi udovoljio tom zahtjevu, apelant je mogao u daljem roku od 15 dana tražiti zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.
8. S obzirom na navode apelanta, da nije koristio nikakve pravne ljekove, Ustavni sud zaključuje da za razmatranje apelacije nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu.
9. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić