Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-982/04 (”Gana”d.o.o. Teslić i G. G.)

Odluka donesena 18. 05. 2005.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-982/04

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 05. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić na sjednici održanoj 18. maja 2005. godine, u predmetu broj AP-982/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3, člana 16. stav 2. tačka 4. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija ”Gana”d.o.o. Teslić i G. G., podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Pvl-47/03 od 7. septembra 2004. godine, rješenja Okružnog suda u Doboju, broj Pžp-624/03 od 12. avgusta 2003. godine i rješenja Suda za prekršaje u Tesliću, broj P-1965/01 od 6. maja 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje.

OBRAZLOŽENJE

1. «Gana» d.o.o. Teslić i G. G. (u daljnjem tekstu: apelanti), iz Teslića, podnijeli su, 8. novembra 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Pvl-47/03 od 7. septembra 2004. godine, rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Pžp-624/03 od 12. avgusta 2003. godine i rješenja Suda za prekršaje u Tesliću (u daljnjem tekstu: Sud za prekršaje), broj P-1965/01 od 6. maja 2003. godine.

2. Sud za prekršaje je rješenjem, broj P-1965/01 od 6. maja 2003. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda, broj Pžp-624/03 od 12. augusta 2003. godine, oglasio apelante krivim za počinjeni prekršaj iz člana 38. stav 1. tačka 2. i stava 2. Zakona o zdravstvenoj ispravnosti životnih namirnica i predmeta opšte upotrebe («Službeni list SR BiH», br. 43/86 i 18/90), pa su kažnjeni, pravno lice novčanom kaznom u iznosu 1.500,00 KM, a fizičko lice novčanom kaznom u iznosu 200,00 KM uz obavezu plaćanja troškova prekršajnog postupka u iznosu od po 40,00 KM. Apelantima je izrečena i zaštitna mjera oduzimanje predmeta prekršaja čija vrijednost je označena sa 290,80 KM.

3. Vrhovni sud je rješenjem, broj Pvl-47/03 od 7. septembra 2004. godine, odbacio kao nedozvoljen zahtjev za sudsku zaštitu apelanata, podnesen protiv rješenja Okružnog suda, broj Pžp- 624/03 od 12. avgusta 2003. godine. U obrazloženju navedenog rješenja se ističe da nije ispunjen zakonski uslov iz člana 253. Zakona o prekršajima («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 12/94, 16/95, 21/96 i 40/98) za dopustivost zahtjeva, jer je izrečena zaštitna mjera oduzimanje predmeta-robe čija vrijednost je procjenjena na 290,80 KM, kako se radi o vrijednosti manjoj od 500,00 KM, to je, prema navedenoj zakonskoj odredbi, zahtjev za sudsku zaštitu nedozvoljen.

4. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda.

5. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

6. Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».

7. Član 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: [...] 4. protekao rok za podnošenje apelacije;».

8. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 15. stavom 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).

9. U konkretnom slučaju, zahtjev za sudsku zaštitu je odbačen kao nedozvoljen, pa slijedi da je posljednji efektivni pravni lijek, koji je apelantima bio na raspolaganju, bila žalba na presudu Suda za prekršaje, broj P-1965/01 od 6. maja 2003. godine, o kojoj je odlučio Okružni sud rješenjem, broj Pžp-447/02 od 12. avgusta 2003. godine.

10. Kako je apelantima rješenje Okružnog suda, broj Pžp-447/02 od 12. avgusta 2003. godine, uručeno 27. septembra 2003. godine, a apelacija Ustavnom sudu je podnesena 8. novembra 2004. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporeno rješenje.

11. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-982/04 (”Gana”d.o.o. Teslić i G. G.) | Sudska praksa | Aktio