Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-579/05 (M. N.)

Odluka donesena 18. 05. 2005.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-579/05

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

18. 05. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, na sjednici održanoj 18. maja 2005. godine, u predmetu broj AP-579/05, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 5. i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev M. N., za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. M. N. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Bihaća, kojeg zastupa S. A., advokatica iz Bihaća, podnio je, 17. marta 2005. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Kž-76/04 od 4. februara 2005.godine i presude Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj K-132/03 od 23. decembra 2003. godine. Apelant je naknadno, 25. aprila 2005. godine, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje kazne zatvora, do donošenja odluke o apelaciji.

2. Presudom Općinskog suda, broj K-132/03 od 23. decembra 2003. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Kž-76/04 od 4. februara 2005. godine, apelant je oglašen krivim zbog krivičnog djela nasilničko ponašanje iz člana 339. stav 2. Krivičnog zakona Federacije BiH, te osuđen na kaznu zatvora u trajanu od šest mjeseci.

3. Apelant navodi da su pobijanim presudama povrijeđena njegova prava zagarantirana čl. II/3. i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, članom 6. st. 1. i 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), a u vezi sa čl. 8. i 14. Evropske konvencije koji se odnose na zaštitu ličnih podataka, uživanje prava i sloboda bez diskriminacije po bilo kom osnovu. Apelant ističe da su ga sudovi u postupku tretirali kao osuđivano lice, iako su imali u vidu rješenje Općinskog suda, broj Kv-65/02 od 19. februara 2003. godine, kojim su brisane ranije uvjetne presude, broj K-867/97 od 3. aprila 1997. godine, broj K-188/99 od 13. septembra 1999. godine i broj K-65/00 od 24. oktobra 2000. godine, koje su se odnosile na njega. Apelant smatra da je ranija osuđivanost u postupku cijenjena kao otežavajuća okolnost i da je to imalo uticaja na odluke o visini kazni.

4. Apelant nije posebno obrazložio neotklonjive i štetne posljedice, koje bi po njega mogle nastupiti, ukoliko Ustavni sud ne usvoji predloženu privremenu mjeru.

5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda.

6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kjeg suda u Bosni i Hercegovini.»

7. Član 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, do donošenja konačne odluke, na zahtjev stranke, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka pred Sudom».

8. Ustavni sud podsjeća da je član 78. Poslovnika Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni da bi mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice čije eventualno nastupanje Ustavni sud može, u principu, cijeniti jedino na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za usvajanje privremene mjere, odnosno uz apelaciju. Dakle, razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere, različiti su od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava od strane Kantonalnog suda i Općinskog suda, ne mogu se analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

9. Ustavni sud podsjeća da je pravo na slobodu ličnosti i druga prava koja iz njega proizilaze zaštićeno članom 5. Evropske konvencije i da predstavlja jedno od najvažnijih prava svake osobe. Međutim, nadležni organi u toku postupka imaju pravo da, u skladu sa pozitivnopravnim propisima, liše osobu ovog prava. U takvim okolnostima, Ustavni sud može preispitivati opravdanost lišavanja ovog prava ukoliko apelant, u postupku pred Ustavnim sudom, dokaže da je do lišavanja došlo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije, o čemu apelant mora pružiti dokaze za svoje tvrdnje.

10. U konkretnom slučaju, aplant nije naveo vrstu, obim ili intenzitet štete koja bi po njega mogla nastupiti, zbog nedonošenja privremene mjere. Apelant ne nudi nikakve razloge i dokaze koji idu u prilog odluke da bi izvršenje trebalo obustaviti zbog nastupanja eventualnih neotklonjivih štetnih posljedica, koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra apelantov zahtjev neosnovanim.

11. Imajući u vidu odredbe člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da odbije zahtjev za usvajanje privremene mjere.

12. Na osnovu izloženog jednoglasno je odlučeno kao u dispozitivu ove odluke.

13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetnog slučaja.

14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-579/05 (M. N.) | Sudska praksa | Aktio