Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1071/05 (M.M.)

Odluka donesena 18. 05. 2005.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1071/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 05. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 18. maja 2005. godine, u predmetu broj AP-1071/05, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 17. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M. M., podnesena protiv rješenja Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo, broj 23/6-372- P-1533/99 od 29. marta 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova.

OBRAZLOŽENJE

1. M. M. (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa E. J., advokatica iz Sarajeva, podnijela je, 22. aprila 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava), broj 23/6-372-P-1533/99 od 29. marta 2005. godine. Apelantica je takođe, podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje osporenog rješenja Uprave, do donošenja odluke o apelaciji.

2. Rješenjem Uprave, broj 23/6-372-P-1533/99 od 29. marta 2005. godine, utvrđeno je da podnosiocu zahtjeva za vraćanje stana u posjed, Siniši Ljujiću, kao članu porodičnog domaćinstva nosioca stanarskog prava, pripada pravo na vraćanje u posjed stana u Sarajevu u Ulici Envera Šehovića broj 38/7, u kojem stanuje apelantica. Apelantici je navedenim rješenjem utvrđen prestanak prava privremenog korištenja predmetnog stana, koji koristi na osnovu rješenja o dodjeli stana JU Centar za zdravstvenu zaštitu žena i materinstva, broj 10-45/1-95 od 14. februara 1995. godine, na osnovu kojeg je zaključen ugovor o korištenju stana, broj 05.OH-1-249/95 od 10. marta 1995. godine. Apelantici je naloženo da napusti stan u roku od 15 dana od dana dostavljanja navedenog rješenja, s tim da nema pravo na alternativni smještaj po standardima utvrđenim Zakonom o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima. Rješenjem je utvrđeno da žalba ne odlaže izvršenje rješenja.

3. Apelantica je protiv osporenog rješenja podnijela apelaciju Ustavnom sudu u kojoj navodi da joj je predmetni stan dodijeljen rješenjem JU «Centar za zdravstvenu zaštitu žena i materinstva», broj 10-45/1-95 od 14. februara 1995. godine. Po osnovu tog rješenja je zaključila ugovor o korištenju predmetnog stana, broj 05.OH-1-249/95 od 10. marta 1995. godine. Apelantica dalje ističe da je zaključila ugovor o kupoprodaji predmetnog stana sa vlasnikom stana, koji je ovjeren od Općinskog suda II Sarajevo, 2. februara 1999. godine, pod brojem 480/99 i od Kantonalnog pravobranilaštva u Sarajevu, broj SU-2612/98 od 23. decembra 1998. godine. Na osnovu navedenog ugovora o kupoprodaji stana, Općinski sud I u Sarajevu – Zemljišno-knjižni ured, Odsjek KPU, donio je, 18. juna 1999. godine, rješenje kojim je u podulošku, broj 1056 za Općinu Novo Sarajevo, dozvoljen upis prava vlasništva na predmetnom stanu u korist apelantice i njenog muža sa po ½ dijela.

4. Apelantica smatra da su joj pobijanim rješenjem povrijeđena prava na dom i pravo na imovinu iz člana II/3.f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio». Član 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:

(...)

17. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu;».

6. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen.

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 15. stavom 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U- 15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).

8. U konkretnom slučaju, apelantica osporava rješenje Uprave, broj 23/6-372-P-1533/99 od 29. marta 2005. godine, protiv kojeg je bilo moguće izjaviti žalbu Kantonalnom ministarstvu stambenih poslova Sarajevo. Kako apelantica nije došla do konačne odluke u njenom slučaju, koja bi mogla biti predmet preispitivanja pred Ustavnim sudom, već je apelaciju podnijela protiv prvostepenog rješenja, slijedi, da za razmatranje apelacije nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu.

9. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelantice za donošenje privremene mjere.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1071/05 (M.M.) | Sudska praksa | Aktio