Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1094/05 (F.S.)
Odluka donesena 18. 05. 2005.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života)
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
- Zakon o upravnim sporovima · čl. 17
- Poslovnik Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-1094/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 05. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 18. maja 2005. godine, u predmetu broj AP-1094/05, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tač. 7. i 9. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija F. S., podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj U-390/05 od 11. aprila 2005. godine, u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokla broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija F. S., podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj U-390/05 od 11. aprila 2005. godine, u odnosu na pravo na prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, jer je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. F. S. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sarajeva, podnio je, 22. aprila 2005. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj U-390/05 od 11. aprila 2005. godine. Apelant je također, zatražio donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud naložio da se obustave sva potraživanja od apelanta po osnovu poreza, dok on ne ostvari svoja prava u drugom postupku koji pobija apelacijom, broj AP-963/04, o kojoj još nije donesena odluka.
2. Poreska uprava Kantonalni ured Sarajevo je rješenjem, broj 10-9/03-15-1668/04 od 7 juna 2004. godine, koje je potvrđeno rješenjem Federalnog ministarstva finansija Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj: 07-15-875/04 od 31. decembra 2004. godine, odbila kao neosnovanu apelantovu žalbu protiv podnijete izmijenjene porezne prijave od strane Porezne ispostave Centar u ime apelanta kao poreznog obveznika, broj 10-9-2-15-2-2757/04 od 4. maja 2004. godine, kojom je apelantu utvrđen porez na dobit fizičkih lica za 2003. godinu u iznosu od 5.052,62 KM.
3. Apelant je, 24. februara 2005. godine, podnio Kantonalnom sud tužbu protiv navedenog drugostepenog rješenja organa uprave. O ovoj tužbi još nije odlučeno, ali je u međuvremenu, Kantonalni sud rješenjem, broj U-390/05 od 11. aprila 2005. godine, odbacio apelantov zahtjev za odlaganje izvršenja osporenog rješenja Ministarstva, broj 07-15-875/04 od 31. decembra 2004. godine. Protiv ovog rješenja nije dozvoljena žalba.
4. U obrazloženu navedenog rješenja se navodi da je apelant, 8. aprila 2005. godine, podnio podnesak koji je naslovio kao zahtjev za donošenje rješenja o privremenoj mjeri koja će obustaviti postupak do okončanja sudskih odluka, te da je sud navedeni podnesak prihvatio kao zahtjev za odlaganje izvršenja osporenog rješenja do pravomoćnog okončanja upravnog spora, jer iz sadržine istog proizilazi da je prijedlog usmjeren na postavljanje zahtjeva za odlaganje izvršenja osporenog rješenja do pravomoćnog okončanja upravnog spora, obzirom na potraživanja apelanta u drugom postupku koji vodi protiv Federacije BiH. Sud je dalje, naveo da prema odredbi člana 17. stav 4 Zakona o upravnim sporovima («Službene novine Federacije BiH», broj 9/05) po zahtjevu apelanta za odlaganje izvršenja osporenog upravnog akta, sud kod koga je pokrenut upravni spor može odlučiti samo ako predhodno nije traženo odlaganje izvršenja kod nadležnog upravnog organa. Kako uz tužbu nije dostavljen dokaz u tom smislu, sud je apelantov zahtjev odbacio.
5. Apelant navodi da mu je povrijeđeno pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, pravo na imovinu i pravo na prepisku. Navodi da je pred sudom pokrenuo postupak za ostvarivanje svojih potraživanja, te da je od nadležnih organa tražio da se obustave sva potraživanja prema njemu kao poreskom obvezniku, do okončanja ovog postupka. Međutim, navodi da se za svo to vrijeme njemu obračunavaju zatezne kamate i donosi rješenje za prinudnu naplatu. Apelant traži i da Ustavni sud donese privremenu mjeru, kojom bi naložio da se obustave sva potraživanja od njega kao poreskog obveznika, dok on ne ostvari svoja potraživanja u drugom postupku koji osporava apelacijom, broj AP-963/04, o kojoj još nije donesena odluka Ustavnog suda.
6. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tač. 7. i 9. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 2. tač. 7. i 9. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)
7. apelacija je očigledno (prima facie) neosnovana ili je zloupotrijebljeno pravo na podnošenje apelacije;
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;».
7. Apelacija pokreće pitanje kršenja prava na pravično suđenje, prava na imovinu i prava na prepisku iz člana II/3.e), f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), člana 8. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
8. Ustavni sud, u skladu sa svojom ranijom jurisprudencijom, smatra da se apelant ne može pozivati na povredu prava na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ukoliko je nametanje poreskih obaveza imalo osnovu u zakonu, koji reguliše pitanja iz oblasti javnog prava, kao što je to i u konkretnom slučaju i ukoliko njegova primjena nije izazvala prekomjeran i disproporcionalan teret za pojedinca ili pravni subjekt. Nema naznaka ovakve primjene zakona u ovom slučaju. Što se tiče navodne povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud takođe, smatra da je ova odredba primjenjiva u slučajevima u kojima se radi o «građanskim pravima ili obavezama», a ne, kao što je to u apelantovom slučaju, obavezama koje proizilaze iz javnog prava (vidi odluku Ustavnog suda, broj U-27/01 od 28. septembra 2001. godine, tačka 29, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 8/02).
9. U apelaciji apelant je dalje, naveo da mu je povrijeđeno pravo na prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Međutim, apelant osim ovog paušalnog navoda, nije ponudio niti jedan dokaz koji bi učinio vjerovatnim i mogućim da se radi o povredi navedenog ustavnog prava. Radi toga, Ustavni sud je ovaj navod apelanta odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovan.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tač. 7. i 9. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana ili je zloupotrijebljeno pravo na podnošenje apelacije, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. Obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanta za donošenje privremene mjere.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić