Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Rješenje, zaključak, obavještenje i ostali akti u predmetu AP-321/04 (N.Dž.)
Odluka donesena 27. 05. 2005.
- Zahtjev za preispitivanje - odbijen
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Tudor Pantiru, Constance Grewe, David Feldman
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-321/04
Apelacija
Rješenje, zaključak, obavještenje i ostali akti
27. 05. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović, Tudor Pantiru i Hatidža Hadžiosmanović, i sudije, prof. David Feldman, Valerija Galić, Jovo Rosić i prof. dr. Constance Grewe, na sjednici održanoj 27. maja 2005. godine, u predmetu broj AP-321/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 3. i člana 71. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
RJEŠENJE
Odbija se kao neosnovan zahtjev N. Dž., za preispitivanje odluke Ustavnog suda, broj AP-321/04 od 17. februar 2005. godine.
OBRAZLOŽENJE
1. N. Dž. (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, koju zastupa Zijad Mehmedagić, advokat iz Doboja, podnijela je, 15. marta 2005. godine, zahtjev Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) za preispitivanje odluke Ustavnog suda broj AP-321/04 od 17. februara 2005. godine.
2. Ustavni sud podsjeća da je apelantica podnijela apelaciju Ustavnom sudu, kojom je osporavala presudu Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine ( u daljnjem tekstu: Apelacioni sud), broj Rev-22/03 od 19. decembra 2003. godine, presudu Apelacionog suda, broj Gž-152/03 od 9. septembra 2003. godine i presudu Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-276/00-I od 21. marta 2003. godine. Predmet postupka, koji je okončan osporenim odlukama, bio je donošenje presude kojom se apelantica obavezuje da isplati iznos od 46.831,50 na ime povrata kupoprodajne cijene, po kupoprodajnom ugovoru, koji je poništen pravosnažnom presudom Osnovnog suda, broj P-266/00-I od 19. decembra 2001. godine. Apelantica je u svojoj apelaciji navela određene činjenice i dokaze na kojima je temeljila svoje navode da su osporene odluke neustavne i nezakonite.
3. Ustavni sud je donio odluku, broj AP-321/04 od 17. februara 2005. godine, kojom je odbio apelaciju kao neosnovanu. Ustavni sud je u toj odluci zaključio slijedeće: «9 Kako je apelantici, 21. januara 2004. godine, uručena presuda Apelacionog suda, broj Rev-
22/03 od 19. decembra 2003. godine, a apelacija Ustavnom sudu je podnesena 23. marta 2004. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon 61 dana, od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Apelacionog suda.
10 Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke».
4. U zahtjevu za preispitivanje navedene odluke Ustavnog suda, punomoćnik apelantice navodi da, zbog bolesti majke, nije radio u vrijeme prijema odluke Apelacionog suda, broj Rev-22/03 od 19. decembra 2003. godine, već ga je u advokatskoj kancelariji, samo za slučaj prijema pošte, mjenjao sin A. M.. On je potpisao prijem dostavnice u ime punomoćnika apelantice i i vjerovatno pogrešno upisao datum prijema navedene odluke, što punomoćnik apelantice nije provjeravao. Zbog toga je, navodi punomoćnik apelantice, došlo do kašnjenja. Iz tih razloga je punomoćnik apelantice smatrao da je datum prijema sporne odluke 24. januara 2004. godine, a ne 21. junara 2004. godine, kako je stajalo na fotokopiji dostavnice. U suštini, punomoćnik apelantice u zahtjevu za preispitivanje odluke Ustavnog suda ponovo navodi činjenice i dokaze koji su i ranije navedeni u apelaciji od 23. marta 2004. godine.
5. Prilikom ispitivanja dopustivosti zahtjeva za preispitivanje odluke Ustavnog suda, broj AP- 321/04 od 17. februara 2005. godine godine, Ustavni sud je pošao od odredaba člana 71. Poslovnika Ustavnog suda, koje u relevantnom dijelu glase: "Član 71.
U slučaju da se otkrije neka činjenica koja je po svojoj prirodi mogla uticati na ishod spora i koja, kad je odluka bila donesena, nije bila poznata Sudu i nije razumno mogla biti poznata stranci, to stranka može u roku od šest mjeseci, nakon što je stekla saznanje o toj činjenici, podnijeti zahtjev Sudu za preispitivanje te odluke. U zahtjevu iz stava 1. ovog člana treba navesti odluku čije se preispitivanje traži, kao i potrebne podatke koji ukazuju da su ispunjeni uvjeti u stavu 1. ovog člana. U prilogu zahtjeva dostavljaju se svi dokazi koji ga potkrepljuju. Zahtjev i dokumenti dostavljaju se Sekretarijatu Suda. [...] Zahtjev za preispitivanje odluke prethodno razmatra Malo vijeće koje prosljeđuje prijedlog Sudu u plenarnoj sjednici. [...]"
6. Iz navedenog člana Poslovnika Ustavnog suda proizilazi da su uvjeti za usvajanje zahtjeva za preispitivanje odluke Ustavnog suda, postojanje činjenica koje su po svojoj prirodi mogle odlučno uticati na ishod spora i koje, kad je odluka bila donesena, nisu bile poznate Ustavnom sudu i nisu razumno mogle biti poznate stranci, te da je zahtjev podnesen najkasnije u roku od šest mjeseci od dana saznanja o tim činjenicama, ali ne kasnije od godinu dana od donošenja odluke čije se preispitivanje zahtjeva.
7. S obzirom da je odluka Ustavnog suda, čije se preispitivanje traži, donesena 17. februara 2005. godine, a zahtjev podnesen 15. marta 2004. godine, Ustavni sud zaključuje da je zahtjev podnesen u roku iz člana 71. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda.
8. Odluke Ustavnog suda, na osnovu člana VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, su konačne i obavezujuće. S obzirom da zahtjev za preispitivanje odluke Ustavnog suda dovodi u pitanje konačni karakter odluke Ustavnog suda, mogućnost preispitivanja tih odluka, prema članu 71. Poslovnika Ustavnog suda, je izuzetan postupak i mora biti predmet strogog ispitivanja. Odluka o dopustivosti zahtjeva, stoga ni na koji način ne prejudicira meritum zahtjeva.
9. U postupku preispitivanja konačne odluke Ustavnog suda, Ustavni sud je ograničen na ispitivanje o tome da li su prima facie, činjenice koje su podnesene, takve da bi mogle po svojoj prirodi imati odlučujući utjecaj. U cilju utvrđivanja da li bi činjenice na kojima se bazira zahtjev za preispitivanje mogle po svojoj prirodi imati odlučujući uticaj one se moraju razmatrati u vezi sa odlukom Ustavnog suda čije se preispitivanje traži. Ustavni sud u vezi s tim, ističe da zahtjev za preispitivanje sam po sebi nije dovoljan da dovede do zaključka da bi činjenice navedene u zahtjevu mogle po svojoj prirodi imati odlučujući utjecaj. S druge strane, Ustavni sud ne može isključiti mogućnost da bi činjenice koje su u pitanju mogle po svojoj prirodi imati odlučujući utjecaj. Na Ustavnom sudu je da odluči da li činjenice navedene u zahtjevu stvaraju nedoumicu u pogledu zaključaka sadržanih u odluci Ustavnog suda čije se preispitivanje traži.
10. U pogledu razmatranja osnovanosti konkretnog zahtjeva za preispitivanje navedene odluke Ustavnog suda, Ustavni sud zapaža da iz sadržaja zahtjeva za preispitivanje, u odnosu na sadržaj apelacije od 23. marta 2004. godine, proizilazi da su navodi u zahtjevu za preispitivanje istovjetni sa navodima iz apelacije. U zahtjevu za preispitivanje odluke Ustavnog suda, nije navedena ni jedna nova činjenica u odnosu na apelaciju, odnosno ni jedna činjenica koja bi po svojoj prirodi mogla odlučno utjecati na drugačiji ishod konkretnog ustavnosudskog spora i koja, kad je odluka Ustavnog suda bila donesena, nije bila poznata Ustavnom sudu i nije razumno mogla biti poznata apelantu. Ustavni sud posebno ukazuje da se zahtjevom za preispitivanje odluke Ustavog suda, ne preciziraju navodi iz apelacije u odnosu na činjenice koje su apelantu bile poznate u vrijeme podnošenja apelacije. Ustavni sud zaključuje da zahtjev za preispitivanje ne sadrži nikakve nove činjenice, informacije ili dokumente, koji bi imali odlučujući utjecaj na odluku Ustavnog suda, čije se preispitivanje traži i ne predstavljaju osnov za preispitivanje navedene odluke.
11. Iz navedenih razloga, na prijedlog Malog vijeća ustavnog suda, a polazeći od odredaba člana 71. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio jednoglasno kao u dispozitivu ovog rješenja.
12. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić