Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-670/03 (S.H.)

Odluka donesena 14. 10. 2004.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-670/03

Apelacija

Odluka o meritumu

14. 10. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 670/03, rješavajući apelaciju S. H., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik Hatidža Hadžiosmanović, sudija Jovo Rosić, sudija na sjednici, održanoj 14. oktobra 2004. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija S. H., podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj Gž-1233/03 od 29. oktobra 2003. godine i presude Općinskog suda u Zavidovićima broj P-190/96 od 27. februara 2002. godine.

Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine” i “Službenom glasniku Republike Srpske”.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. S. H. (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa E. Č., advokat iz Zenice, podnio je 31. decembra 2003. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-1233/03 od 29. oktobra 2003. godine i presude Općinskog suda u Zavidovićima (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-190/96 od 27. februara 2002. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, 26. augusta 2004. godine zatražen je odgovor na apelaciju od Kantonalnog suda i učesnika u postupku H. H.

3. Odgovori na apelaciju dostavljeni su Ustavnom sudu 6. septembra 2004. godine.

4. Ustavni sud je, u skladu sa članom 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, 28. septembra 2004. godine navedene odgovore na apelaciju dostavio apelantu.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.

6. Općinski sud je presudom broj P-190/96 od 27. februara 2003. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj Gž-1233/03 od 29. oktobra 2003. godine, obavezao apelanta da na ime izdržavanja tužiteljice H. H., kao ranijeg bračnog druga, plaća mjesečno po 150 KM, počevši od 25. oktobra 1996. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, i to tako što će dospjele obroke platiti odjednom, a dospijevajuće svakog petog u mjesecu na ruke tužiteljice. Preostali dio tužiteljičinog tužbenog zahtjeva je odbijen.

IV. Relevantni propisi

7. U Porodičnom zakonu («Službeni list SRBiH», br. 21/79 i 44/98 i «Službene novine Federacije BiH», broj 42/98) relevantne odredbe glase:

«Član 239.

Bračni drug koji nema dovoljno sredstava za život, ili ih ne može ostvarivati iz svoje imovine, a nesposoban je za rad ili se ne može zaposliti, ima pravo na izdržavanje od svog bračnog druga razmjerno njegovim mogućnostima.

Član 240. stav 2.

Izuzetno od odredbe prethodnog stava, bračni drug može posebnom tužbom, u roku od tri godine nakon prestanka braka, tražiti izdržavanje samo ako su uvjeti za izdržavanje, koji su predviđeni u članu 239. ovog zakona, postojali u vrijeme zaključenja glavne rasprave i bez prestanka trajali do zaključenja glavne rasprave u parnici za izdržavanje.»

8. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH», broj 42/98) koji je primjenjivan u konkretnom slučaju, relevantna odredba glasi:

"Član 347.

Drugostepeni sud ispituje prvostepenu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom; a ako se iz žalbe ne vidi u kojem se dijelu presuda pobija, drugostepeni sud uzet će da se presuda pobija u dijelu u kojem stranka nije uspjela u sporu.

Drugostepeni sud ispituje prvostepenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 336. stav 2. ovog zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

Na prekoračenje tužbenog zahtjeva drugostepeni sud pazi samo na zahtjev stranke."

V. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelant osporava navedene presude smatrajući da mu je povrijeđeno pravo na pravičan sudski postupak zagarantiran članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Predložio je da Ustavni sud, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, apelaciju usvoji i svojom odlukom zaštiti njegova ustavna prava.

b) Odgovor na apelaciju

10. Kantonalni sud, u odgovoru na apelaciju, navodi da apelacija izražava apelantovo neslaganje sa stavom vijeća tog suda i da se, zapravo, radi o različitim pravnim shvatanjima koja se ne mogu dovoditi u vezu sa povredom prava na pravično suđenje. Stoga, Kantonalni sud smatra da je apelacija neutemeljena i predlaže da se odbije.

11. Učesnik u postupku H. H., u odgovoru na apelaciju, navodi kako je apelacija u suštini apelantova namjera da odugovlači postupak i izbjegne plaćanje njezinog izdržavanja, te predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.

VI. Dopustivost

12. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

13. U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.

14. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je presuda Kantonalnog suda broj Gž-1233/03 od 29. oktobra 2003. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelant je primio 11. novembra 2003. godine, a apelacija je podnesena 31. decembra 2003. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.

15. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

16. Apelant pobija navedene presude tvrdeći da mu je povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

17. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom dijelu, glasi:

«3. Katalog prava Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(…)

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.»

18. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu, glasi:

"1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]"

19. Pravo na pravično suđenje, inter alia, daje mogućnost da se predoče razlozi presude s obzirom da to omogućava apelantu da djelotvorno koristi raspoložive pravne lijekove. Međutim, član 6. stav 1. Evropske konvencije ne predviđa da sud ispituje sve argumente koje su strane izložile u toku postupka, nego samo argumente koje sud smatra relevantnim. Sud mora uzeti u obzir argumente strana u postupku, ali oni ne moraju svi biti izneseni u obrazloženju presude. Konačne odluke žalbenih sudova ne moraju imati iscrpna obrazloženja (vidi presudu Ustavnog suda broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, tačka 19., objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 24/02).

20. Ustavni sud naglašava da je prihvatljivost dokaza prvenstveno pitanje koje regulira domaći zakon i da je opće pravilo da domaći sudovi cijene provedene dokaze. Zadatak Ustavnog suda nije da odlučuje da li su izjave pravilno prihvaćene kao dokazi, već da utvrdi da li je postupak u cjelini bio pravedan, uključujući i način na koji su dokazi dobijeni (vidi Evropski sud za ljudska prava, presuda u predmetu Doorson protiv Holandije, 26. mart 1996. godine, Izvještaji presuda i odluka 1996-II, stav 67).

21. Osim toga, nadležnost Ustavnog suda u apelacionim postupcima je ograničena «na pitanja koja su sadržana u ovom Ustavu» i Ustavni sud nije nadležan da preispituje činjenično stanje ili tumačenje i način na koji su primijenili zakon redovni sudovi osim u slučajevima u kojima su odluke nižih sudova povrijedile ustavna prava, tj. to je slučaj ukoliko je neki redovni sud pogrešno tumačio ili primijenio neko ustavno pravo, ili je zanemario to pravo, ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvorni pravni lijek i u drugim slučajevima) ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava.

22. Apelant se žali na povredu prava na pravičan postupak, tvrdeći da je Kantonalni sud u većem broju predmeta u drugostepenom postupku, do stupanja na snagu novog Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH», broj 53/03 od 28. oktobra 2003. godine), uticao na donošenje negativnih odluka za tužene, odbijanjem žalbe kao neosnovane u slučajevima gdje revizija nije bila dopuštena, odnosno ukidao osporene odluke i predmete vraćao prvostepenom sudu na ponovno suđenje u onim presudama u kojima je revizija bila dopuštena. Apelant tvrdi da je Kantonalni sud tako postupio i u konkretnom predmetu, ne navodeći bilo kakve argumente kojim bi utemeljio ovakve tvrdnje. Naprotiv, u predmetnom parničnom postupku nisu ustanovljene bilo kakve nepravilnosti ili povrede postupka koje su povrijedile apelantova ustavna prava. Ustavni sud, naime, nije ustanovio bilo kakve elemente za zaključak da su prvostepeni i drugostepeni sud pogrešno protumačili i pogrešno primijenili neko apelantovo ustavno pravo, niti da je njegovo ustavno pravo bilo zanemareno. Naprotiv, iz spisa ovog predmeta i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, proizlazi da su sudovi na nesporno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenili relevantne zakone i da primjena zakona u ovom slučaju nije bila proizvoljna ili diskriminacijska.

23. Ustavni sud također nije uočio da je došlo do povrede procesnih prava, s obzirom da je apelant imao osiguran pristup sudu (suštinski i formalan) i pravo na djelotvoran pravni lijek, koji je i koristio. Činjenično stanje ovog predmeta ni na koji način ne ukazuje na povredu Ustava. Ustavni sud stoga smatra da su sudovi pravilno zaključili da su u konkretnom slučaju ispunjeni svi uvjeti iz člana 239. Porodičnog zakona prema kojima je dosuđeno da apelant izdržava tužiteljicu, kao svog bivšeg bračnog druga, smatrajući da dosuđeni iznos mjesečnog apelantovog doprinosa za izdržavanje tužiteljice od 150,00 KM neće dovesti u pitanje njegovu egzistenciju.

24. Prema navedenom, Ustavni sud je zaključio da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

25. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

26. Na osnovu člana VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-670/03 (S.H.) | Sudska praksa | Aktio