Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-13/03 (B. K.)

Odluka donesena 04. 03. 2004.

  • Zloupotreba prava na podnošenje apelacije
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-13/03

Apelacija

Odluka o dopustivosti

04. 03. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 4. marta 2004. godine, u predmetu broj AP 13/03, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 7. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija B. K., iz Sarajeva, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Kž-470/02 od 15. oktobra 2002. godine, i presude Općinskog suda I u Sarajevu, broj K-71/02 od 14. maja 2002. godine, zbog zloupotrebe prava na podnošenje apelacije.

Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine” i “Službenom glasniku Republike Srpske”.

OBRAZLOŽENJE

1. B. K. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sarajeva, podnio je 9. januara 2003. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Kž-470/02 od 15. oktobra 2002. godine, i presude Općinskog suda u Sarajevu, broj K-71/01 od 14. maja 2002. godine.

2. Presudom Općinskog suda I u Sarajevu, broj K-71/01 od 14. maja 2002. godine, apelant je proglašen krivim zato što je privatnoj tužiteljici, inače svojoj majci, nanio lake tjelesne povrede, te mu je izrečena uvjetna osuda, kojom mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od dva mjeseca i istodobno određeno da se ta kazna neće izvršiti ako apelant u roku od jedne godine ne učini novo krivično djelo.

3. Protiv navedene presude apelant je uložio žalbu Kantonalnom sudu u Sarajevu, koji je svojim rješenjem broj Kž-470/02 od 15. oktobra 2002. godine, povodom apelantove žalbe, a po službenoj dužnosti, ukinuo presudu Općinskog suda I u Sarajevu i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

4. Nakon toga, iako je žalbeni postupak okončan pozitivno za apelanta, apelant podnosi apelaciju Ustavnom sudu u kojoj navodi da su i prvostepeni i drugostepeni sud povrijedili, na njegovu štetu, odredbu člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Prema navodima iz apelacije, ova povreda se očituje u tome što su navedeni sudovi apelantu uskratili pravo da u najkraćem roku bude obaviješten o prirodi i razlozima optužbe, što nije imao odgovarajuće vrijeme i mogućnost za pripremu svoje odbrane, što su sudovi u toku postupka iskazali svoju nepravičnost i pristranost, te što je narušen princip pretpostavke nevinosti. Na kraju, apelant traži da se osporeno drugostepeno rješenje ukine i utvrdi povreda njegovih prava iz člana 6. Evropske konvencije.

5. Prema dopisu Općinskog suda I u Sarajevu, broj Su-415703 od 11. septembra 2003. godine, dostavljenog Ustavnom sudu, taj sud je, svojim rješenjem broj K-619/02 od 8. jula 2003. godine, obustavio krivični postupak protiv apelanta jer je privatni tužilac, apelantova majka, odustala od privatne tužbe. Ipak, i pored toga što je ovim rješenjem obustavljen krivični postupak, apelant je protiv tog rješenja uložio žalbu drugostepenom sudu.

6. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 7. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 2. tačka 7. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)

7. apelacija je očigledno (prima facie) neosnovana ili je zloupotrijebljeno pravo na podnošenje apelacije;».

7. U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da je apelant podnio apelaciju protiv rješenja drugostepenog suda, kojim je ukinuta prvostepena presuda i njegova osuda za, navodno, počinjeno krivično djelo koje mu je stavljeno na teret. Podnošenje apelacije u takvoj pravnoj situaciji i ostanak pri navodima iz te apelacije, posebno kada tužilac, nakon podnesene apelacije, povlači optužbu protiv apelanta, sublimira u sebi sva obilježja zloupotrebe prava na podnošenje apelacije. Iz takvog ponašanja apelanta nedvojbeno proizlazi da korištenje procesnih ovlaštenja, kao ulaganje apelacije na odluku kojom je ukinuta osuđujuća presuda i ulaganje žalbe na odluku o obustavljanju krivičnog postupka, u okolnostima i uvjetima koji mu, prema odluci, idu u korist, nije preduzeo sa ciljem zaštite svojih prava, jer je zaštitu tih prava ostvario preko navedenih sudskih odluka. Prema tome, apelant se ne može smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije, na koji se apelant poziva, iz čega proizlazi da je bez stvarnog razloga uložio apelaciju Ustavnom sudu.

8. U ovakvom slučaju, kada apelacija nije upravljena na zaštitu ustavnih prava nego predstavlja zloupotrebu procesnih ovlasti, Ustavni sud smatra da ne treba ulaziti u razloge koji su potakli apelanta na podnošenje apelacije, niti ima obavezu u tom pravcu, jer je dijapazon mogućih pobuda izuzetno širok. Zadatak Ustavnog suda nije da se bavi očito neosnovanim apelacijama, stvarajući nepotreban posao koji je inkompatibilan sa njegovom stvarnom funkcijom (vidi mutatis mutandis Odluka o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu M. protiv Ujedinjenog Kraljevstva, aplikacija broj 13284/87, od 15. oktobra 1987. godine).

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 7. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana ili je zloupotrijebljeno pravo na podnošenje apelacije, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-13/03 (B. K.) | Sudska praksa | Aktio