Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-54/03 (M.K.)

Odluka donesena 23. 07. 2004.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Krivični postupak
  • Pravično suđenje - kontradiktornost postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-54/03

Apelacija

Odluka o meritumu

23. 07. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 54/03, rješavajući apelaciju M. K., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2., člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik Hatidža Hadžiosmanović, sudija Jovo Rosić, sudija na sjednici, održanoj 23. jula 2004. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija M. K.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukidaju se presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj Kvlp- 45/02 od 16. decembra 2002. godine i Okružnog suda u Banjoj Luci broj Kž-100/02 od 7. augusta 2002. godine.

Predmet se vraća Okružnom sudu u Banjoj Luci, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci da, u roku od 90 dana od dana dostave ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama u skladu sa članom 75. stav 5.

Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine” i “Službenom glasniku Republike Srpske”.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. M. K. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Kozarske Dubice, kojeg zastupa Ž. G., advokat iz Kozarske Dubice, podnio je, 21. februara 2003. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Kvlp-45/02 od 16. decembra 2002. godine, Okružnog suda u Banjoj Luci broj Kž-100/02 od 7. augusta 2002. godine, i Osnovnog suda u Kozarskoj Dubici, broj K-52/01 od 25. decembra 2001. godine. Apelant je tražio donošenje privremene mjere, kojom bi se obustavilo izvršenje navedenih sudskih odluka do donošenja konačne odluke o apelaciji.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Vrhovnog suda Republike Srpske i Osnovnog javnog tužilaštva u Kozarskoj Dubici zatraženo je, 19. marta 2004. godine, da dostave odgovor na apelaciju.

3. Odgovor na apelaciju dostavilo je, 5. maja 2004. godine, Okružno tužilaštvo Banja Luka, dok Vrhovni sud Republike Srpske nije dostavio odgovor na apelaciju.

4. Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovor Okružnog tužilaštva Banja Luka je, 11. maja 2004. godine, dostavljen apelantu.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.

6. Osnovni sud u Kozarskoj Dubici je presudom, broj K-52/01 od 25. decembra 2001. godine, osudio apelanta na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, zbog toga što je izvršio krivično djelo ugrožavanja javnog saobraćaja iz člana 400. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 15/92, 4/93, 17/93, 26/93, 14/94, 3/96, 22/00, 33/00 i 37/01). Također, apelantu je izrečena i mjera bezbjednosti kojom se zabranjuje upravljanje motornim vozilom «B» kategorije u trajanju od šest mjeseci. Usljed izvršenja navedenog krivičnog djela kod jednog lica (pješaka) nastupila je smrt.

7. Protiv navedene presude apelant i osnovni javni tužilac uložili su žalbu Okružnom sudu Banja Luka. Apelant se žalio zbog bitnih povreda odredbi krivičnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni.

8. Povodom žalbe apelanta i osnovnog javnog tužioca, Okružni sud u Banjoj Luci održao je sjednicu vijeća, 7. augusta 2002. godine, na kojoj je bio prisutan ovlašteni javni tužilac, dok apelant nije bio obaviješten o sjednici vijeća, zbog toga što su stavljene van snage odredbe člana 371. tada važećeg Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske («Službeni list Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije», br. 4/77, 14/85, 74/87, 57/89, 3/90, 27/90 i «Službeni glasnik Republike Srpske», br. 26/93, 14/94, 6/97 i 61/01). Nakon toga, Okružni sud u Banjoj Luci donio je presudu, broj Kž-100/02 od 7. augusta 2002. godine, kojom je odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu, dok je istovremeno uvažio žalbu osnovnog javnog tužioca, te preinačio prvostepenu presudu Osnovnog suda u Kozarskoj Dubici u dijelu koja se odnosi na visinu kazne i osudio apelanta na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

9. Apelant je Vrhovnom sudu Republike Srpske uložio zahtjev za vanredno preispitivanje presuda Osnovnog suda u Kozarskoj Dubici i Okružnog suda u Banjoj Luci. Vrhovni sud Republike Srpske je presudom, broj Kvlp-45/02 od 16. decembra 2002. godine, odbio apelantov zahtjev kao neosnovan.

10. Nakon toga apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu.

IV. Relevantni propisi

11. Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske «Član 371. Zakona u svom relevantnom dijelu glasi:

(1) O sjednici vijeća obavijestit će se onaj optuženi i njegov branilac, oštećeni kao tužilac ili privatni tužilac koji je u roku predviđenom za žalbu ili odgovor na žalbu zahtijevao da bude obaviješten o sjednici [...]. Predsjednik vijeća ili vijeće može odlučiti da se o sjednici vijeća obavijeste stranke i kad nisu to zahtijevale [...].» Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 26/93) Član 5.

«Neće se primjenjivati rečenica prva u stavu 1., stav 4. i stav 7. člana 371.»

V. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelant smatra da je osporenim presudama povrijeđeno ustavno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Također, apelant posebno smatra da presuda Okružnog suda u Banjoj Luci ne ispunjava kriterije iz člana 6. Evropske konvencije, jer mu nije data mogućnost da učestvuje u postupku pred drugostepenim sudom, iako je to u žalbi tražio. S obzirom na činjenicu da je okružni javni tužilac prisustvovao sjednici vijeća drugostepenog suda, apelant smatra da nije ispoštovano načelo jednakosti stranaka u postupku.

b) Odgovor na apelaciju

13. U odgovoru na apelaciju Okružno javno tužilaštvo ističe da je, prema tada važećem Zakonu o krivičnom postupku, o sjednici vijeća pred drugostepenim sudom obaviješten ovlašteni tužilac koji je i bio prisutan na toj sjednici. Apelant i njegov branilac nisu obaviješteni o sjednici vijeća pred drugostepenim sudom, jer su odredbe člana 371. tada važećeg Zakona o krivičnom postupku stavljene van snage.

VI. Dopustivost

14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

15. U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.

16. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Kvlp-45/02 od 16. decembra 2002. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonima. Nadalje, osporenu presudu apelant je primio 19. februara 2002. godine, a apelacija je podnesena 21. februara 2003. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.

17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

Pravo na pravično suđenje

18. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine:

«Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(…)

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u prvoj rečenici utvrđuje da:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]"

19. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali da je Okružni sud u Banjoj Luci donio presudu kojom apelantu nije data mogućnost da učestvuje u postupku pred tim Sudom, iako je to u žalbi tražio. S obzirom da je Okružni javni tužilac prisustvovao sjednici vijeća drugostepenog suda, koja je održana pred Okružnim sudom u Banjoj Luci, apelant smatra da nije ispoštovano načelo jednakosti stranaka u postupku, te da navedena presuda ne ispunjava kriterije iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

20. U skladu s navedenim, Ustavni sud zaključuje da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv i u prvostepenom i u žalbenom postupku. Ipak, način primjene člana 6. Evropske konvencije zavisi od posebnih osobina na koje ukazuje predmetni postupak. Pitanje da li je optuženi imao pravedan postupak mora se riješiti na osnovu cjelokupnog postupka (vidi odluku Evropskog suda za ljudska prava Monnel and Moris od 2. marta 1987. godine, serija A broj 115, st. 54. i 56).

21. Imajući u vidu navedeno, postavlja se pitanje da li ima opravdanja u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir i posebne okolnosti kompletnog žalbenog postupka, da se odustane od principa kontradiktornosti pred Okružnim sudom u Banjoj Luci, na kojem bi apelant imao pravo da prisustvuje i obrazloži svoj stav u pogledu žalbenih navoda.

22. S obzirom da je članom 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku ukinuta odredba koja predviđa mogućnost pozivanja optuženog i njegovog branioca, na sjednicu vijeća drugostepenog suda na kojoj se rješava o izjavljenoj žalbi, Ustavni sud zaključuje da je Okružni sud Banja Luka postupio u skladu s navedenim članom, koji je u to vrijeme predstavljao pozitivno pravo. Međutim, postavlja se pitanje da li je odluka suda, u konkretnom slučaju, u saglasnosti sa standardima i kriterijima člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

23. Ustavni sud, nadalje, primjećuje da član 6. stav 1. Evropske konvencije razmatra javnu raspravu, dok Zakon o krivičnom postupku navodi sjednicu vijeća. S obzirom da Evropska konvencija, prema članu II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, ima supremaciju nad svim ostalim zakonima, a sve domaće institucije su obavezne da je direktno primjenjuju, pojam «sjednice vijeća» se mora tumačiti u duhu pojma «javne rasprave» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

24. Rješavajući pitanje potrebe kontradiktornog postupka, treba poći od činjenice da je u žalbenom postupku pred Okružnim sudom u Banjoj Luci apelant tražio da se prvostepena presuda Osnovnog suda u Kozarskoj Dubici ispita u pogledu bitne povrede odredbi krivičnog postupka, kao i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. To znači da žalbeni sud nije vezan samo onim što je utvrđeno na nižem sudu, nego ima mogućnost da preispita žalbene navode u pogledu činjeničnog stanja i bitnih povreda odredbi krivičnog postupka, te da u slučaju prihvaćanja tih navoda napadnutu presudu potvrdi, preinači i ukine, te predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

25. Ustavni sud, također, uzima u obzir da je Okružni sud u Banjoj Luci, rješavajući apelantovu žalbu, preinačio prvostepenu presudu Osnovnog suda u Kozarskoj Dubici u pogledu odluke o visini kazne, te apelanta osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je ishod suđenja pred drugostepenim sudom u Banjoj Luci bio od velikog značaja za apelanta (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Ekbatani protiv Švedske od 26. maja 1988. godine, serija A 134 i Kremzov protiv Austrije od 21. septembra 1993. godine, serija A 268-B).

26. Činjenica da je u žalbenom postupku pred Okružnim sudom u Banjoj Luci učestvovao nadležni javni tužilac narušava princip kontradiktornosti postupka, pri čemu apelantu i njegovom braniocu nije bila data ta mogućnost. To predstavlja povredu principa jednakosti stranaka u postupku, što je inherentan i jedan od osnovnih principa člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

27. Na osnovu izloženog, a imajući u vidu svoju ustaljenu praksu u ovakvim slučajevima (vidi odluke Ustavnog suda broj U 28/01 od 22. juna 2001. godine, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 5/02 i broj U 40/01, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/02) Ustavni sud zaključuje da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te predmet vraća Okružnom sudu u Banjoj Luci, koji će provesti drugostepeni postupak u skladu sa kriterijima iz člana 6. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

28. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

29. S obzirom na odluku Ustavnog suda, u ovom predmetu nije neophodno posebno razmatrati apelantov prijedlog za donošenje privremene mjere.

30. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-54/03 (M.K.) | Sudska praksa | Aktio