Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-158/03 («Brčko film» društveno preduzeće za prikazivanje filmova Brčko)
Odluka donesena 26. 08. 2004.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Građanski postupak
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Ćazim Sadiković
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-158/03
Apelacija
Odluka o meritumu
26. 08. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 158/03, rješavajući apelaciju «Brčko film» društveno preduzeće za prikazivanje filmova Brčko, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik Hatidža Hadžiosmanović, sudija Valerija Galić, sudija na sjednici, održanoj 26. augusta 2004. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija «Brčko film» društveno preduzeće za prikazivanje filmova Brčko, podnesena protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj Rev-21/02 od 3. marta 2003. godine.
Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine” i “Službenom glasniku Republike Srpske”.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. «Brčko film» društveno preduzeće za prikazivanje filmova Brčko (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa O. M., advokat iz Brčkog, podnio je 10. maja 2003. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud), broj Rev-21/02 od 3. marta 2003. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Apelacionog suda i Pravnog tima Vlade Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine zatraženo je, 24. i 27. maja 2004. godine, da dostave odgovor na apelaciju.
3. Apelacioni sud dostavio je odgovor na apelaciju 7. juna 2004. godine, a Pravni tim Vlade Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine 8. juna 2004. godine.
4. Odgovori Apelacionog suda i Pravnog tima Vlade Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine su, u skladu sa članom 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, dostavljeni apelantu 26. jula 2004. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
6. Apelant je, 14. augusta 2001. godine, podnio tužbu Osnovnom sudu Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u kojoj je tražio poništenje ugovora o zakupu, zaključenog 27. oktobra 1997. godine, između Javnog preduzeća Zavod za izgradnju Brčko i B. D. U tužbi je navedeno da je spomenuti ugovor o zakupu zaključen suprotno prinudnim propisima, te je u njoj traženo da se B. D. obaveže da apelantu preda u posjed nekretnine označene kao k.č. broj 9/17 Kino «Radnik» sa dvorištem u površini od 669 m² upisane u z.k. uložak broj 635 K.O. Brčko. Apelant je naveo da je nosilac prava raspolaganja na predmetnim nekretninama, te da je spomenuti ugovor o zakupu protivan prinudnim propisima, jer Javno preduzeće Zavod za izgradnju Brčko nije bio ovlašten izdati navedene nekretnine u zakup.
7. Nakon provedenog postupka, Osnovni sud je donio Rješenje broj P-328/01-I-4 od 27. juna 2002. godine, kojim je odbacio apelantovu tužbu zbog nedostatka aktivne legitimacije. U obrazloženju je navedeno da apelant kao pravno lice ne postoji, s obzirom da nije registriran kao preduzeće u skladu sa važećim zakonima Republike Srpske ili Federacije Bosne i Hercegovine. Osnovni sud je naveo da je nesporno utvrđeno da je apelant kao preduzeće prestao da postoji još 1. maja 1992. godine, te da je evidentiran u registru Suda udruženog rada u Tuzli, što je zapravo samo formalna registracija. Osim toga, navedeno je da apelant nije upisan niti kao korisnik, niti kao nosilac prava raspolaganja na predmetnim nekretninama. Nekretnine označene kao k.č. broj 9/17 Kino «Radnik» sa dvorištem od 669 m² evidentirane u z.k. uložak broj 635 K.O. Brčko, upisane su kao «općenarodna imovina u dijelu 1/1 bez ikakvog tereta», što znači da apelant nema nikakva ovlaštenja da navedenom imovinom upravlja niti da njom raspolaže. U skladu s utvrđenim činjeničnim stanjem u pogledu statusa predmetnih nekretnina, Osnovni sud se pozvao na tačku 12. Aneksa Konačne Arbitražne odluke za spor oko međuentitetske granice u oblasti Brčko od 18. augusta 1999. godine, koji propisuje da «vlasti Distrikta upravljaju svom društvenom - javnom imovinom unutar Distrikta». Također, Osnovni sud se pozvao i na Objedinjujući nalog Supervizora o privatizaciji od 14. augusta 2001. godine, u kojem se navodi «dok se ne usvoji Zakon o privatizaciji Brčko Distrikta, javna državna ili društvena preduzeća kao i ostala takva imovina koja se nalazi u Brčko Distriktu ostat će imovina Brčko Distrikta». U skladu sa citiranim zakonskim odredbama, Osnovni sud je zaključio da su vlasti Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Brčko Distrikt) nadležne da upravljaju navedenom imovinom, a ne apelant.
8. Apelant je, 17. jula 2002. godine, Apelacionom sudu izjavio žalbu na Rješenje Osnovnog suda, broj P-328/01-I-4 od 27. juna 2002. godine. Rješavajući žalbu Apelacioni sud je donio Rješenje, broj Gž-255/02 od 26. septembra 2002. godine, kojim je odbio apelantovu žalbu i potvrdio prvostepeno rješenje. Apelacioni sud je naglasio da, u skladu sa važećim propisima, sva javna, državna ili društvena preduzeća, kao i ostala takva imovina koja se nalazi u Brčko Distriktu, ostaju imovina Brčko Distrikta. Imajući u vidu navedeno, te činjenicu da je apelant društveno preduzeće sa sjedištem u Brčkom (registriran kod Suda udruženog rada u Tuzli Rješenjem broj U/I- 1406/89 od 27. decembra 1989), kao i činjenicu da je prvotuženi Brčko Distrikt kao pravni slijednik Javnog preduzeća Zavod za izgradnju Brčko, nesumnjivo proizlazi da se preklapaju procesni položaj apelanta i prvotuženog Brčko Distrikta. Prema mišljenju Apelacionog suda, aktivno legitimirana stranka u ovom sporu bi bio Brčko Distrikt, a ne apelant.
9. Apelant je, 28. oktobra 2002. godine, izjavio reviziju na Rješenje Apelacionog suda, broj Gž-255/02 od 26. septembra 2002. godine. Rješavajući reviziju, Apelacioni sud je donio Rješenje, broj Rev-21/02 od 3. marta 2003. godine, kojim se apelantova revizija odbija. U obrazloženju ovog rješenja Apelacioni sud je naglasio da se u konkretnom slučaju procesni položaj apelanta i prvotuženog Brčko Distrikta zaista preklapaju, s obzirom da je, u skladu sa važećim propisima, apelantova imovina u stvari imovina Brčko Distrikta, koji je ovlašten da je štiti i da njom upravlja. Stoga bi aktivno legitimirana stranka u vezi sa imovinom Brčko Distrikta bio, u stvari, Brčko Distrikt, koji je u konkretnom slučaju tuženi. Apelacioni sud je naglasio i da nekretnine koje su predmet spora nikad nisu bile apelantova imovina, te da su se uvijek vodile kao društvena, odnosno državna imovina. Osim toga, Apelacioni sud je odbio prigovore apelanta da drugostepeni sud nije dao konkretan odgovor na svaki žalbeni navod, ističući da je u skladu sa principima efikasnosti i ekonomičnosti u postupku da se sud prilikom odlučivanja koncentrira samo na činjenice koje su bitne za odlučivanje.
10. Nakon toga, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu na Rješenje Apelacionog suda, broj Rev-21/02 od 3. marta 2003. godine.
IV. Relevantni propisi
11. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH», br. 5/00, 1/01 i 6/02) «Član 28. st. 1. i 2.
1. Stranka u postupku može biti svaka fizička i pravna osoba.
2. Parnični sud može, iznimno, s pravnim djelovanjem u određenoj parnici, priznati svojstvo stranke i onim oblicima udruživanja koji nemaju stranačku sposobnost prema odredbama stava 1. ovog člana, ako utvrdi da, s obzirom na predmet spora, u suštini udovoljavaju bitnim uvjetima za stjecanje stranačke sposobnosti, a naročito ako raspolažu imovinom na kojoj se može provesti izvršenje.
Član 33. stav 4.
4. Ako se navedeni nedostaci ne mogu otkloniti ili ako određeni rok bezuspješno prođe, sud će rješenjem ukinuti radnje provedene u postupku ako su zahvaćene tim nedostacima i odbaciti tužbu ako su nedostaci takve prirode da sprečavaju daljnje vođenje parnice.
Član 303.
U obrazloženju presude donijete u sjednici vijeća Apelacioni sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja».
12. Aneks Konačne odluke Arbitražnog tribunala za spor oko međuentitetske granice oblasti Brčko od 18. augusta 1999. godine.
«Tačka 12.
Društvena/javna imovina Vlasti Distrikta upravljaju svom društvenom/javnom imovinom unutar Distrikta, i imaju ovlaštenje, uz odobrenje Supervizora, da vrše privatizaciju društvene/javne imovine u skladu sa primjenjivim zakonima BiH. Društvenom/javnom imovinom u Distriktu se ne smije raspolagati osim ako je to u skladu sa zakonima BiH i uz odobrenje Supervizora».
13. Objedinjujući nalog Supervizora o privatizaciji od 14. augusta 2001. godine u svom relevantnom dijelu glasi:
«[...]Dok se ne usvoji Zakon o privatizaciji Brčko Distrikta, javna, državna ili društvena preduzeća kao i ostala takva imovina koja se nalazi u Brčko Distriktu će ostati imovina Brčko Distrikta, a prijenos vlasništva nad tom imovinom se uopće ne može izvršiti dok ja za to ne dam izričito pismeno odobrenje[...]».
14. Statut Brčko Distrikta («Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH», broj 1/00).
«Član 50.
1. Gradonačelnik je odgovoran za provođenje zakona.
2. Gradonačelnik je odgovoran Skupštini za pravilno rukovođenje i upravljanje Distriktom.
3. Gradonačelnik imenuje, unapređuje i razrješava sa dužnosti sve javne radnike Distrikta u skladu sa zakonima i osigurava da oni ispunjavaju uvjete kadrovskih propisa, uključujući standarde zapošljavanja, pravila ponašanja i rutinske procjene vršenja dužnosti.
4. Gradonačelnik obavlja sljedeće dužnosti:
a) podnosi nacrte zakona i daje prijedloge Skupštini;
b) predlaže budžet Distrikta i podnosi finansijske izvještaje Distrikta;
c) upravlja javnom imovinom
d) obavlja i ostale dužnosti u skladu sa ovim statutom i zakonom».
V. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
15. Apelant tvrdi da su odlukom koja se pobija apelacijom povrijeđena njegova ustavna prava kako slijedi: pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
16. Apelant ističe da povredu prava na pravičan postupak vidi u tome što sud ne daje obrazloženje za revizijske razloge istaknute u apelantovoj reviziji. Osim toga, apelant ističe da pobijano rješenje Apelacionog suda ne sadrži pravno obrazloženje, tj. sud ne navodi relevantne odredbe Ustava Bosne i Hercegovine, Evropske konvencije kao i drugih relevantnih zakona na osnovu kojih odbija reviziju.
17. Apelant naglašava da povredu prava na imovinu vidi u tome što smatra da je apelant pravno lice, jer nije brisan iz sudskog registra (misli se na bivši registar Suda udruženog rada Tuzla), te da je nesporno da su Brčko Distrikt, odnosno njegov pravni prednik Javno preduzeće Zavod za izgradnju Brčko i B. D. oduzeli njegovu imovinu bez ikakvog odobrenja i na silu.
18. U pogledu povrede prava na dom apelant je naveo iste razloge, kao i u vezi povrede prava na imovinu.
b) Odgovor na apelaciju
19. Apelacioni sud naglašava da se, u konkretnom slučaju, kao prethodno pitanje pojavilo pitanje apelantove aktivne legitimacije. Prilikom odlučivanja o apelantovoj aktivnoj legitimaciji, od presudnog značaja bio je i novonastali status apelantove imovine i promjene u pogledu upravljanja društvenom imovinom. U tom smislu navode se relevantne odredbe Aneksa Konačne odluke Arbitražnog tribunala za spor oko međuentitetske granice Brčko, od 18. augusta 1999. godine, te odredbe Statuta Brčko Distrikta i Objedinjujućeg naloga supervizora o privatizaciji od 14. augusta 2001. godine. Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da je apelant u vrijeme donošenja Arbitražne odluke bio društveno preduzeće, a imovina kojom je upravljao društvena imovina, u smislu citiranih propisa upravljanje nad njegovom imovinom je prešlo u nadležnost Brčko Distrikta. Stoga, budući da je imovina kojom je ranije upravljao apelant bila društvena imovina, te da je kao takva u smislu Arbitražne odluke postala imovinom Brčko Distrikta, Apelacioni sud smatra da su bez osnova apelantove tvrdnje u pogledu povrede prava na dom i imovinu, s obzirom da u smislu citiranih zakonskih odredbi upravljanje imovinom apelanta, koji je društveno preduzeće, nije više u nadležnosti direktora takvog preduzeća niti njegovih organa.
20. Osim toga, Apelacioni sud je naglasio da su neosnovane apelantove tvrdnje da je došlo do povrede prava na pravičan postupak. Naime, apelant je tokom cijelog postupka isticao sve što je želio, izjašnjavao se o tvrdnjama suprotne strane, predlagao dokaze itd. Apelantu je omogućeno pravo na žalbu, a zatim i na reviziju. U vezi sa navodima iz apelacije o ignoriranju revizijskih razloga, Apelacioni sud se pozvao na relevantne odredbe Zakona o parničnom postupku, koje dozvoljavaju sudu da ocjenjuje samo one razloge koji su od odlučnog značaja. Prema mišljenju Apelacionog suda, u konkretnom slučaju odlučna činjenica bila je utvrđivanje apelantove aktivne legitimacije, te s obzirom na utvrđeni nedostatak apelantove aktivne legitimacije, bez značaja za odlučivanje bili su apelantovi navodi u pogledu njegove registracije, njegovog poslovanja, njegovog propusta da se preregistrira, te njegovog pravnog subjektiviteta.
21. Pravni tim Brčko Distrikta naglašava da smatra kako u konkretnom slučaju nije došlo do povrede apelantovih ustavnih prava. Apelant je društveno preduzeće, njegova imovina je društvena imovina, te slijedom relevantnih zakonskih odredbi upravljanje takvom imovinom spada u nadležnost Brčko Distrikta. Stoga bi u konkretnom slučaju Brčko Distrikt bio nadležan za podnošenje tužbe, a ne apelant. Osim toga, navodi se da je apelant tokom cijelog postupka tretiran kao ravnopravna stranka.
VI. Dopustivost
22. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
23. Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda propisuje da Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
24. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je rješenje Apelacionog suda, broj Rev-21/02 od 3. marta 2003. godine, protiv kojeg nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporeno rješenje apelant je primio 12. marta 2003. godine, te s obzirom da je apelaciju Ustavnom sudu podnio 10. maja 2003. godine, proizlazi da je ona podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
Pravo na pravično suđenje
26. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine:
«3. Katalog prava Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(…)
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom».
Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]"
27. Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju vođen spor o pitanju imovine, s obzirom da je tužbenim zahtjevom apelant tražio poništenje ugovora o zakupu nad nekretninama, te predaju tih nekretnina u posjed. Imovina je oblast gdje je član 6. Evropske konvencije primjenljiv, te Ustavni sud zaključuje da je član 6. Evropske konvencije primjenljiv u konkretnom slučaju. Stoga, Ustavni sud treba ispitati da li je pobijanim rješenjem Apelacionog suda došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
28. Ustavni sud primjećuje da apelant smatra da je do povrede prava na pravičan postupak došlo zbog toga što Apelacioni sud ne daje obrazloženje za revizijske razloge istaknute u apelantovoj reviziji. Osim toga, apelant ističe da pobijano rješenje Apelacionog suda ne sadrži pravno obrazloženje, tj. sud ne navodi relevantne odredbe Ustava Bosne i Hercegovine, Evropske konvencije kao i drugih relevantnih zakona na osnovu kojih odbija reviziju.
29. Ustavni sud naglašava da se iz obrazloženja osporenog rješenja Apelacionog suda može utvrditi da sadrži sve razloge koje je sud smatrao potrebnim i bitnim da bi mogao donijeti odluku. Apelacioni sud nije ispitivao, niti obrazlagao sve revizijske navode koje je istakao apelant, međutim, na tako nešto sud nije ni bio obavezan u smislu člana 303. Zakona o parničnom postupku.
30. Osim toga, Ustavni sud naglašava da pravo na pravično suđenje daje, inter alia, mogućnost da se predoče razlozi za donošenje sudske odluke u određenom pravcu, s obzirom da to omogućava apelantu da djelotvorno koristi raspoložive pravne lijekove. Međutim, član 6. stav 1. Evropske konvencije ne predviđa da sud ispituje sve argumente koje su strane izložile u toku postupka, nego samo argumente koje sud smatra relevantnim. Sud mora da uzme u obzir argumente strana u postupku, ali oni ne moraju svi biti izneseni u obrazloženju presude (vidi presudu Ustavnog suda, broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, tačka 19, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 24/02).
31. Ustavni sud napominje da ne stoje ni apelantovi navodi da je došlo do povrede prava na pravičan postupak i «zbog toga što pobijano rješenje Apelacionog suda ne sadrži pravno obrazloženje». Naime, uvidom u obrazloženje osporenog rješenja Apelacionog suda, Ustavni sud je došao do potpuno suprotnog zaključka, tj. da se navedena odluka poziva na relevantne propise za koje sud smatra da su bitni prilikom odlučivanja u konkretnom slučaju.
32. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
33. Ustavni sud je već zaključio da osporeno rješenje Apelacionog suda nije povrijedilo apelantovo pravo na pravično suđenje, odnosno član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te stoga slijedi da nije potrebno posebno razmatrati navodno kršenje prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kao ni navodnu povredu prava na dom.
VIII. Zaključak
34. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da Apelacioni sud nije načinio povredu prava na pravičan postupak kada, u rješenju povodom apelantove revizije, nije ispitao sve navode iz revizije, nego samo one koje je smatrao bitnim za donošenje odluke o reviziji, jer takvu obavezu ne sadrži član 6. Evropske konvencije, koji ne predviđa da sud ispituje sve argumente koje su strane izložile u toku postupka, nego samo argumente koje sud smatra relevantnim.
35. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić