Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-165/03 (V. P.)
Odluka donesena 26. 09. 2003.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Ćazim Sadiković, David Feldman, Didier Maus
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-165/03
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
26. 09. 2003.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, zamjenici predsjednika prof. dr. Ćazim Sadiković, prof. dr. Miodrag Simović, i sudije Hatidža Hadžiosmananović, prof. dr. Didier Maus, prof dr. David Feldman i Valerija Galić, na sjednici održanoj 26. septembra 2003. godine, u predmetu broj AP-165/03, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 54. stav 3. i člana 75. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 24/99, 26/01 i 6/02), donio je
RJEŠENJE
Odbija se, kao neosnovan, prijedlog V. P., iz Beograda, za donošenje rješenja o privremenom obustavljanju izvršenja presude Okružnog suda Srpsko Sarajevo broj Gž-436/02 od 10. marta 2003.
godine i presude Osnovnog suda u Sokocu, broj P-162/01 od 17. maja 2002. godine.
Rješenje objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine” i “Službenom glasniku Republike Srpske”.
OBRAZLOŽENJE
1. V. P. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Beograda, koga zastupa M. V., advokat iz Sokoca, podnio je 21. maja 2003. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv presude Okružnog suda Srpsko Sarajevo broj Gž-436/02 od 10. marta 2003. godine i presude Osnovnog suda u Sokocu, broj P-162/01 od 17. maja 2002. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Sokocu broj P:162/01 od 17. maja 2002. godine odbijen je tužbeni zahtjev apelanta, pa mu je otkazan ugovor o korištenju stana, zaključen sa zajednicom stanovanja i komunalnih djelatnosti Opštine Sokolac, broj 141/80 od 23. maja 1980. godine.
3. Presudom Okružnog suda u Srpskom Sarajevu, broj Gž-436/02 od 10. marta 2003. godine, apelantova žalba je odbijena i presuda Osnovnog suda u Sokocu, broj P:162/01 od 17. maja 2002. godine, u dosuđujućem dijelu odbijena kao neosnovana.
4. Apelant je protiv presude Okružnog suda u Srpskom Sarajevu, broj Gž-436/02 od 10. marta 2003. godine, izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske. Prema obavještenju tog suda, broj Su-VIII-869/03 od 28. jula 2003. godine, Vrhovni sud Republike Srpske nije odlučio.
5. Apelant tvrdi da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na dom iz člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i pravo na neometano uživanje imovine iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te zbog toga traži da Ustavni sud, do donošenja konačne odluke, usvoji privremenu mjeru, u smislu člana 75. Poslovnika Ustavnog suda.
6. Razmatrajući osnovanost apelantovog prijedloga za usvajanje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 54. stav 1. i člana 75. stav
1. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 54. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Sud rješenjem odlučuje o svim drugim pitanjima.» Član 75. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Sud može, do donošenja konačne odluke, u cjelini ili djelimično, privremeno obustaviti izvršenje odluka, zakona (akta) ili pojedinačnih akata (privremena mjera) ako bi zbog njihovog izvršavanja mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice.»
7. Ustavni sud podsjeća da je član 75. Poslovnika Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni da bi mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice čije eventualno nastupanje Ustavni sud može cijeniti jedino na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za usvajanje privremene mjere, odnosno uz apelaciju.
8. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv presude Okružnog suda u Srpskom Sarajevu, broj Gž-436/02 od 10. marta 2003. godine, izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske, o kojoj Vrhovni sud Republike Srpske, do dana donošenja ovog rješenja, još nije odlučio, što, u smislu člana 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda znači da, u ovom slučaju, predmet nije okončan in meritum.
9. Imajući u vidu odredbe člana 75. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da odbije prijedlog za usvajanje privremene mjere jer apelant nije pružio valjane dokaze da bi izvršenjem presuda Okružnog suda Srpsko Sarajevo broj Gž-436/02 od 10. marta 2003. godine i presude Osnovnog suda u Sokocu, broj P-162/01 od 17. maja 2002. godine mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice.
10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetnog slučaja.
11. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ovog rješenja.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić