Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1135/05 (UTP «Čvrsnica» d.d. Jablanica)
Odluka donesena 15. 06. 2005.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1135/05
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
15. 06. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, na sjednici održanoj 15. juna 2005. godine, u predmetu broj AP-1135/05, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 5. i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev UTP «Čvrsnica» d.d. Jablanica , za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. UTP «Čvrsnica» d.d. Jablanica (u daljnjem tekstu: apelant), iz Jablanice, kojeg zastupa M. N., advokat iz Jablanice, podnio je, 4. maja 2005. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-341/05 od 28. marta 2005.godine i rješenja Općinskog suda u Konjicu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj I-3995/04 od 18. februara 2005. godine. Apelant je istovremeno podnio i zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud obustavio od izvršenja rješenje Općinskog suda, broj I-3995/04 od 18. februara 2005. godine, do donošenja odluke o apelaciji.
2. U cilju ostvarivanja svojih prava iz radnih odnosa, tražitelji izvršenja podnijeli su prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave-presude Općinskog suda, broj P-41/02-J od 30. januara 2004. godine, koja je postala pravomoćna 26. aprila 2004. godine. Izvršenje je zatraženo na nekretninama koje su u vlasništvu apelanta-izvršenika.
3. Rješenjem Općinskog suda, broj I-3995/04 od 18. februara 2005. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj Gž-341/05 od 28. marta 2005. godine, u izvršnom postupku u predmetu prinudne naplate novčanog potraživanja, dosuđene su nekretnine apelanta, kao izvršenika (upisane u k.k.u. broj 61, KO Dobrigošće, Općina Jablanica na parceli označenoj kao k.č. 2319, zvana «Lendava», u naravi poslovne zgrade u privredi pod brojevima 1-6, i zemljište uz privredne zgrade, sve ukupne površine 5.148 m2, sa pravom raspolaganja u korist apelanta sa dijelom 1/1), ponuđaču «Maksumić Komerc» d.o.o. Konjic.
4. Rješenjem je određeno da apelant, kao izvršenik, omogući ponuđaču, kao kupcu, ulazak u posjed navedenih nekretnina, a da će, na prijedlog kupca, sud zaključkom odrediti da se predmetna nekretnina isprazni i preda kupcu, te također, na prijedlog kupca donijeti rješenje kojim će narediti drugim osobama, koje ne raspolažu valjanim pisanim pravnim osnovom za korištenje te nekretnine da istu bez odlaganja predaju kupcu, te odrediti protiv tih lica izvršenje ispražnjenjem i predajom nekretnine. Upravi za imovinsko-pravne odnose i katastar nekretnina Općine Jablanica naloženo je, da na naznačenim nekretninama upiše kupca «Maksumić Komerc» d.o.o. Konjic, kao vlasnika, sa dijelom 1/1, te da o tome dostavi dokaz sudu. Rješenjem je također, određeno da provođenjem ovog rješenja, prestaje založno pravo u korist tražitelja izvršenja, koje je zasnovano zaključkom suda o zabilježbi izvršenja na nekretninama apelanta kao izvršenika, broj I-3995/04 od 28. maja 2004. godine, obzirom da stranke nisu dostavile sudu u toku postupka, niti najkasnije na ročištu za prodaju nekretnine izvršenika, sporazum da založno pravo u korist tražitelja izvršenja, ostane na nekretnini i nakon provedbe rješenja o dosudi, a da kupac preuzme apelantov-izvršenikov dug prema tražiteljima izvršenja kao založnim povjeriocima, u iznosu koji bi im pripadao u izvršnom postupku.
5. Apelant navodi da su pobijanim rješenjima povrijeđena njegova ustavna prava, jer mu je zbog proizvoljne primjene zakona uskraćeno pravo na pravično suđenje zagarantirano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. U prijedlogu za donošenje privremene mjere apelant je zatražio da Ustavni sud obustavi izvršenje rješenja Općinskog suda, broj I-3995/04 od 18. februara 2005. godine, sve do donošenja odluke o podnijetoj apelaciji. Apelant nije posebno obrazložio neotklonjive i štetne posljedice, koje bi po njega mogle nastupiti, ukoliko Ustavni sud ne usvoji predloženu privremenu mjeru.
7. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda.
8. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kjeg suda u Bosni i Hercegovini.»
9. Član 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, do donošenja konačne odluke, na zahtjev stranke, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka pred Sudom».
10. Ustavni sud podsjeća da je član 78. Poslovnika Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni da bi mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice čije eventualno nastupanje Ustavni sud može, u principu, cijeniti jedino na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za usvajanje privremene mjere, odnosno uz apelaciju. Osim toga, Ustavni sud napominje da se osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere, različiti su od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava od strane Kantonalnog suda i Općinskog suda, ne mogu se analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
11. U konkretnom slučaju, kao razlog za donošenje privremene mjere apelant je naveo da bi izvršenjem rješenja Općinskog suda, broj I-3995/04 od 18. februara 2005. godine, nastupila nenadoknadiva šteta. Apelant, osim navoda apelacije, ne nudi nikakve konkretne dokaze koji idu u prilog tome da se usvoji zahtjev za donošenje privremene mjere, zbog eventualne mogućnosti nastupanja neotklonjivih štetnih posljedica, koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra apelantov zahtjev neosnovanim.
12. Imajući u vidu odredbe člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da odbije zahtjev za usvajanje privremene mjere.
13. Na osnovu izloženog jednoglasno je odlučeno kao u dispozitivu ove odluke.
14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetnog slučaja.
15. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić