Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1154/05 (M.V.)
Odluka donesena 15. 06. 2005.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1154/05
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
15. 06. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, na sjednici održanoj 15. juna 2005. godine, u predmetu broj AP-1154/05, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 5. i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan, zahtjev M. V., za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. M. V. (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa M. M., advokat iz Brčkog, podnio je, 10. maja 2005. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud), broj Gž-535/04 od 2. marta 2005. godine i presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-618/01-I od 30. avgusta 2004. godine. U okviru apelacije podnesen je zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud, do okončanja postupka o apelaciji, dozvolio apelantu korištenje poslovnog prostora, koji se nalazi u Brčkom u ulici Miroslava Krleže broj 4, uz plaćanje zakupnine prema aneksu ugovora o zakupu poslovnog prostora broj 06-475-3723/02 od 28. oktobra 2002. godine.
2. Apelant je sa pravnim prednikom Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Brčko Distrikt) zaključio ugovor o zakupu poslovnog prostora, kao i aneks istog. Supruga predratnog korisnika predmetnog poslovnog prostora podnijela je tužbu protiv Brčko Distrikta i apelanta, kojom je tražila da sud obaveže tužene da joj predaju u posjed navedeni poslovni prostor, koji u naravi predstavlja kancelariju. Rješavajući o tužbi Osnovni sud je donio presudu, broj P-
618/01-I od 30. avgusta 2004. godine, koja je potvrđena presudom Apelacionog suda, broj Gž-
535/04 od 2. marta 2005. godine, kojom je usvojio navedeni tužbeni zahtijev, te naložio Brčko Distriktu i apelantu da tužiteljici, u roku od 15 dana po pravosnažnosti presude, predaju predmetni poslovni prostor slobodan od ljudi i stvari.
3. U apelaciji se navodi da su presude redovnih sudova Brčko Distrikta povrijedile apelantova ustavna prava kako slijedi: pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant predlaže da Ustavni sud donese meritornu odluku kojom će ukinuti osporene odluke Apelacionog i Osnovnog suda.
4. U apelaciji apelant traži da se donese privremena mjera, kojom bi Ustavni sud, do okončanja postupka o apelaciji, dozvolio apelantu korištenje poslovnog prostora uz plaćanje zakupnine prema aneksu ugovora o zakupu poslovnog prostora. Nisu navedene neotklonjive štetne posljedice koje će nastupiti ukoliko se, prije okončanja postupka o apelaciji, ne donese privremena mjera po prijedlogu apelanta.
5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kjeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, do donošenja konačne odluke, na zahtjev stranke, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka pred Sudom».
6. Vezano za apelantove navode za donošenje privremene mjere Ustavni sud napominje da Evropski sud za ljudska prava smatra opravdanim zahtijev za donošenje privremene mjere, jedino u situacijama kada je apelantov život neposredno ugrožen ili kad postoji opasnost od izlaganja mučenju ili nehumanom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni (vidi Evropski sud za ljudska prava, Mamatukalov i Abdurasulovic protiv Turske, presuda od 6. februara 2003. godine, stav 55).
7. Osim toga, Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i nalazi svoje opravdanje, jedino u situaciji kada buduća šteta, čije je nastupanje nedvosmisleno naznačeno u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera. Također, Ustavni sud podsjeća da je član 78. Poslovnika Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni da bi mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice čije eventualno nastupanje Ustavni sud može, u principu, cijeniti jedino na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za usvajanje privremene mjere, odnosno uz apelaciju.
8. Ustavni sud napominje da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtijeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtijeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava od strane redovnih sudova, prilikom odlučivanja u navedenom predmetu, ne mogu se analogno primjeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtijeva za izdavanje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
9. U predmetnom slučaju apelant nije naveo vrstu, obim ili intezeitet štete koja bi nastupila ukoliko Ustavni sud ne bi usvojio privremenu mjeru, odnosno ukoliko apelantu ne bi bilo omogućeno da koristi predmetni poslovni prostor do okončanja postupka o apelaciji. U nedostatku ovakvih navoda, koji bi bili potkrijepljeni adekvatnim dokazima, Ustavni sud ne može zaključiti zašto apelant smatra da bi neusvajanjem predložene privremene mjere, došlo do nastupanja neotkolonjivih štetnih posljedica, dok se ne okonča postupak o apelaciji. Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra apelantove navode paušalnim.
10. Imajući u vidu odredbe člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da odbije zahtjev za usvajanje privremene mjere.
11. Na osnovu izloženog jednoglasno je odlučeno kao u dispozitivu ove odluke.
12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetnog slučaja.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić