Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1157/05 (N.C.)
Odluka donesena 15. 06. 2005.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1157/05
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
15. 06. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, na sjednici održanoj 15. juna 2005. godine, u predmetu broj AP-1157/05, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 5. i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan, zahtjev M. S., za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. M. S. (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa N. C., advokat iz Bihaća, podnio je, 12. maja 2005. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Kž-I-
56/05 od 31. marta 2005. godine. Apelant je takođe, 20. maja 2005. godine podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud naložio da se apelant pusti iz pritvora do donošenja odluke o apelaciji.
2. Apelant je presudom Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj K-49/04 od 27. oktobra 2004. godine, oglašen krivim za krivično djelo ubistva iz člana 171. stav 1. ranijeg Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH), za koje mu je utvrđena kazna zatvora od deset godina, te za krivično djelo teško djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine iz člana 308 stav 1 u vezi sa članom 304. stav 3 KZ FBiH, za koje mu je utvrđena kazna zatvora od četiri godine, pa je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 11 godina.
3. Rješenjem Vrhovnog suda, broj Kž-56/05 od 31. marta 2005. godine, navedena presuda Kantonalnog suda je ukinuta i predmet vraćen na ponovni postupak.
4. Odlučujući o mjeri pritvora, s obzirom da se apelant nalazi u pritvoru, Vrhovni sud je rješenjem, broj Kž-I-56/05 od 31. marta 2005. godine, apelantu produžio pritvor za 2 mjeseca, odnosno do 31. maja 2005. godine, ili do nove odluke suda. U obrazloženju se navodi da još uvijek stoje razlozi za pritvor iz člana 183. stav 1. tačka 4. Zakona o krivičnom postupku (u daljnjem tekstu: ZKP),, s obzirom da je zbog načina izvršenja djela produženje pritvora neophodno za sigurnost građana.
5. Nakon toga apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu, u kojoj navodi da mu je osporenim rješenjem o produženju pritvora, povrijeđeno pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) i pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
6. Kao razlog za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud naložio puštanje apelanta iz pritvora do okončanja postupka pred Ustavnim sudom, apelant samo navodi da smatra da je njegov zahtjev za donošenje privremene mjere osnovan, jer je sigurno da bi redovni postupak trajao dugo.
7. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, do donošenja konačne odluke, na zahtjev stranke, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka pred Sudom.»
8. Ustavni sud podsjeća da je član 78. Poslovnika Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni da bi mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice, čije eventualno nastupanje Ustavni sud može cijeniti jedino na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za usvajanje privremene mjere, odnosno uz apelaciju.
9. Ustavni sud podsjeća da je pravo na slobodu ličnosti i druga prava koja iz njega proizilaze, zaštićeno članom 5. Evropske konvencije i da predstavlja jedno od najvažnijih prava svake osobe. Međutim, nadležni organi, u toku postupka, imaju pravo da u skladu sa pozitivnopravnim propisima, liše osobu ovog prava. U takvim okolnostima, Ustavni sud može preispitivati opravdanost lišavanja ovog prava, ukoliko apelant, u postupku pred Ustavnim sudom, dokaže da je do lišavanja došlo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropske konvecije, o čemu apelant mora pružiti dokaze za svoje tvrdnje. Međutim, lice koje se bez valjanog osnova poziva na ovo pravo, sa zahtjevom da se obustavi izvršenje krivične sankcije izrečene u zakonitom postupku, ne može tražiti obustavu izvršenja te krivične sankcije.
10. U konkretnom slučaju, apelant nije naveo nikakve činjenice i razloge, niti dostavio dokaze u pogledu mogućnosti nastupanja neotklonjivih štetnih posljedica, koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem koji se želi postići. U nedostatku ovakvih navoda, koji bi bili potkrijepljeni adekvatnim dokazima, Ustavni sud je odlučio da odbije zahtjev za donošenje privremene mjere.
11. Na osnovu izloženog, jednoglasno je odlučeno kao u dispozitivu ove odluke.
12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetnog slučaja
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić