Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-188/03 (M. C.)
Odluka donesena 26. 09. 2003.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Ćazim Sadiković, David Feldman, Didier Maus
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-188/03
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
26. 09. 2003.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, zamjenici predsjednika prof. dr. Ćazim Sadiković, prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmananović, prof. dr. Didier Maus, prof dr. David Feldman i Valerija Galić, na sjednici održanoj 26. septembra 2003. godine, u predmetu broj AP-188/03, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 54. stav 3. i člana 75. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 24/99, 26/01 i 6/02), donio je
RJEŠENJE
Odbija se, kao neosnovan, prijedlog M. C., iz Milića, za donošenje rješenja o privremenom obustavljanju izvršenja rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Rev-226/02 od 29. aprila 2003.
godine.
Rješenje objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine” i “Službenom glasniku Republike Srpske”.
OBRAZLOŽENJE
1. M. C. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Milića, podnio je 13. juna 2003. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Rev-226/02 od 29. aprila 2003. godine.
2. Apelant je bio zaposlenik kod AD «Boksit», iz Milića. Odlukom direktora, broj IA-MK- 2150/99 od 28. oktobra 1999. godine i odlukom Upravnog odbora ovog preduzeća broj UO: 13- 7/99 od 17. decembra 1999. godine, apelantu je prestao radni odnos. Zbog toga je apelant pokrenuo sudski postupak radi zaštite svog prava. Osnovni sud u Vlasenici, presudom broj P1.1/00 od 19. septembra 2000. godine, uvažio je tužbu apelanta, poništio navedene akte AD «Boksit» i naredio AD «Boksit» da apelantu uspostavi sva prava iz radnog odnosa, rasporedi apelanta na poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi i isplati plaće i ostale naknade počev od 31. januara 2000. godine. Obje parnične stranke su izjavile žalbu na prvostepenu presudu. Okružni sud u Srpskom Sarajevu, presudom broj GŽ: 4/01 od 16. augusta 2001. godine, potvrdio je prvostepenu presudu i odbio obje žalbe. Protiv ove presude AD «Boksit» je izjavio raviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske, koji je, rješenjem broj Rev-226/02 od 29. aprila 2003. godine, uvažio reviziju, ukinuo obje nižestepene presude «u dosuđujućem dijelu» i u tom dijelu predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Nakon toga, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu.
3. Apelant se žali na povredu prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, prava na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant je, u skladu sa članom 75. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, podnio prijedlog za donošenje privremene mjere radi obustave navedenog rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske.
4. Razmatrajući osnovanost apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 54. stav 1. i člana 75. stav
1. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 54. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Sud rješenjem odlučuje o svim drugim pitanjima.» Član 75. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Sud može, do donošenja konačne odluke, u cjelini ili djelimično, privremeno obustaviti izvršenje odluka, zakona (akta) ili pojedinačnih akata (privremena mjera) ako bi zbog njihovog izvršavanja mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice.»
5. Ustavni sud podsjeća da je član 75. Poslovnika Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni da bi mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice čije eventualno nastupanje Ustavni sud može cijeniti jedino ako je apelacija dopustiva i na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz prijedlog za usvajanje privremene mjere, odnosno uz apelaciju.
6. S obzirom da je postupak izricanja privremene mjere hitne prirode, a služi da se otklone neotklonjive štetne posljedice, Ustavni sud se u ovoj fazi zadovoljava ispitivanjem prima facie osnovanosti prijedloga i u tom smislu se zadovoljava sa ispunjenjem minimuma procesnih pretpostavki, prvenstveno u odnosu na princip kontradiktornosti i princip javne rasprave. Pored ovoga uvjeta, apelant mora uvjeriti Ustavni sud da će, u slučaju nedonošenja privremene mjere, nastupiti neotklonjive štetne posljedice. Prema tome, paušalni navodi apelanta ne mogu se prihvatiti i moraju se odbiti kao neosnovani.
7. U predmetnom slučaju, apelant predlaže usvajanje privremene mjere i obustavu izvršenja rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske Rev-226/02 od 29. aprila 2003. godine, smatrajući da će ponovni postupak pred nižestepenim sudovima ugroziti «pravo na život apelanta i njegove porodice, pravo na obrazovanje apelantove troje djece, pravo na pravičan postupak, pravo na slobodu mišljenja i pravo na ličnu slobodu». Apelant nije iscrpnije obrazložio svoje navode.
8. Ustavni sud ukazuje na činjenicu da postupak pred nižestepenim sudovima nije okončan. Prema tome, osporeno rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske ne predstavlja konačno odlučenje po zakonima entiteta. Apelant nije naveo razloge zašto bi rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske trebalo smatrati konačnim.
9. U skladu sa navedenim, Ustavni sud primjećuje da postoji opravdana sumnja u pogledu dopustivosti apelacije i to posebno u odnosu na princip iscrpljivanja pravnih lijekova, kako je to propisano članom 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda.
10. Pored toga, cijeneći da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda Republike Srpske uvažena revizija tuženog, ukinute obje nižestepene presude i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak, te da, prema tome, u ovom slučaju predmet nije okončan in meritum, Ustavni sud smatra da u ovom slučaju, rješenjem Vrhovnog suda Republike Srpske broj Rev-226/02 od 29. aprila 2003. godine o vraćanju predmeta na ponovno suđenje, ne mogu nastupiti neotklonjive štetne posljedice u smislu značenja člana 75. Poslovnika Ustavnog suda.
10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetnog slučaja.
11. Na osnovu izloženog, riješeno je kao u dispozitivu ovoga rješenja.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić