Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-233/03 (B. D.)

Odluka donesena 30. 11. 2004.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-233/03

Apelacija

Odluka o meritumu

30. 11. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 233/03, rješavajući apelaciju B. D., na osnovu člana VI/3. b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61 st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik Hatidža Hadžiosmanović, sudija Valerija Galić, sudija na sjednici održanog 30. novembra 2004. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija B. D., podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću broj RSŽ-600/02, od 22. maja 2003. godine i presude Općinskog suda u Bihaću broj PR-1290/00, od 22. maja 2002. godine.

Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine” i “Službenom glasniku Republike Srpske”.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. B. D. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, koga zastupa A. A., advokatica iz Cazina, podnio je 14. augusta 2003. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj RSŽ-600/02, od 22. maja 2003. godine, i Presude Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj PR-1290/00, od 22. maja 2002. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Kantonalnog suda je zatraženo, 19. maja 2004. godine, da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 31. maja 2004. godine.

4. Na osnovu člana 21. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda od MUP-a Unsko-sanskog kantona je, 25. juna 2004. godine, zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.

5. MUP Unsko-sanskog kantona je dostavio odgovor na apelaciju 7. jula 2004.

godine.

6. Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda i MUP-a Unsko-sanskog kantona su dostavljeni apelantu 2. septembra 2004. godine.

III. Činjenično stanje

7. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.

8. Apelant je bio zaposlen kao policajac u MUP-u Unsko-sanskog kantona (u daljnjem tekstu: MUP), raspoređen na poslovima i zadacima komandira odjeljenja u Jedinici policije za podršku. Počevši od 12. marta 2000. godine koristio je sedam dana plaćenog odsustva, zbog bratove smrti. Međutim, apelant nije dolazio na posao ni poslije isteka odsustva. Za daljnje odsustvo sa posla apelant nije imao odgovarajuće rješenje, tako da je odsustvovao sa posla dva i po mjeseca, bez odgovarajućeg odobrenja nadležnog organa MUP-a. Ministar MUP-a je donio Rješenje broj 05-2/06-34-268, od 22. juna 2000. godine, po kojem je apelantu prestao radni odnos u MUP-u. U rješenju je navedeno da radni odnos prestaje po sili zakona, uslijed neopravdanog izostanka s posla pet radnih dana uzastopno, počevši od 7. juna 2000. godine. Protiv navedenog rješenja apelant je izjavio prigovor, koji je Rješenjem ministra MUP-a broj 05-2/06-34-1-13/00, od 4. jula 2000. godine, odbijen, a prvostepeno rješenje potvrđeno.

9. Presudom Općinskog suda broj Pr-1290/00, od 22. maja 2002. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj RSŽ-600/02, od 22. maja 2003. godine, odbijen je u cijelosti apelantov tužbeni zahtjev, kojim je tražio da sud poništi kao nezakonita rješenja Kantonalnog MUP- a broj 05-2/06-34-268/00 od 22. juna 2000. godine i broj 05-2/06-34-1-13/00 od 4. jula 2000. godine, te da ga rasporedi na poslove koje je obavljao prije prestanka radnog odnosa, odnosno poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi.

IV. Relevantni propisi

10. U Zakonu o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 13/98) relevantne odredbe glase:

"Član 69.

Službenici organa uprave odnosno službe za upravu imaju pravo na odsustvovanje s rada u slučajevima i pod uvjetima utvrđenim zakonom i općim aktom organa uprave odnosno službe za upravu.

O odsustvovanju službenika s rada odlučuje rukovodilac organa uprave odnosno službe za upravu, o čemu se donosi rješenje.

Član 122.

Službeniku prestaje radni odnos po sili zakona:

[...] 7) kad se neopravdano ne javi na posao u roku pet radnih dana uzastopno - narednog dana po isteku petog dana od dana ne dolaska na posao.

[...] Član 125.

O prestanku radnog odnosa donosi se rješenje Rješenje iz stava 1. ovog člana mora se donijeti u roku od sedam dana od nastupa okolnosti koje su razlog za prestanak radnog odnosa Rješenje o prestanku radnog odnosa iz razloga utvrđenih ovim zakonom, donosi rukovodilac organa uprave. [...] Član 136.

Ako službenik smatra da je rješenjem rukovoditelja organa uprave odnosno službe za upravu povrijeđeno njegovo pravo, ima pravo da tom rukovodiocu podnese prigovor na rješenje. Prigovor se podnosi u roku od osam dana od dana prijema rješenja.

Prigovor odlaže izvršenje rješenja, ako zakonom nije određeno da ne odlaže izvršenje rješenja.

Rješenje rukovodioca organa uprave i službe za upravu doneseno po prigovoru je konačno. Rukovoditelj organa uprave i službe za upravu obavezan je donijeti rješenje po prigovoru najkasnije u roku od osam dana, od dana podnesenog prigovora.

Član 137.

Protiv rješenja rukovoditelja organa uprave odnosno službe za upravu, donesenog po prigovoru, službenik ima pravo na zaštitu svojih prava kod nadležnog suda, odnosno kod drugih zakonom određenih organa u roku od 30 dana od dana prijema rješenja donesenog po prigovoru."

V. Apelacija

a)Navodi iz apelacije

11. Apelant se žali da mu je osporenim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje zaštićeno članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Povredu prava na pravično suđenje apelant vidi u tome što je njegov tužbeni zahtjev odbijen isključivo radi propusta rukovodioca MUP-a, koji je trebao donijeti rješenje o plaćenom odsustvu, a povredu prava na imovinu u tome što, zbog nezakonite odluke o prestanku radnog odnosa, gubi pravo na isplatu plaća.

b)Odgovor na apelaciju

12. Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju navodi da ostaje pri pravnom stavu zauzetom u svojoj osporenoj odluci, pa predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.

13. MUP je u odgovoru na apelaciju naveo da je odluka o prestanku apelantovog radnog odnosa donesena u skladu sa zakonom, jer nije imao nikakvu odluku kojom bi njegovo odsustvo sa posla bilo opravdano.

VI. Dopustivost

14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

15. U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako je podnijeta u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.

16. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je presuda Kantonalnog suda broj Rsž-600/02, od 22. maja 2003. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Dalje, osporenu presudu je apelant primio 14. juna 2004. godine, a apelaciju je podnio 12. augusta 2003. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.

17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

18. Apelant pobija navedene presude tvrdeći da su tim presudama povrijeđena njegova prava na pravično suđenje i imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine; člana

6. Evropske konvencije i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo iz člana 13. Evropske konvencije.

Pravo na pravičan postupak Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(…)

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.» Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]"

19. Pojedinac u određivanju svojih građanskih prava ima pravo tražiti presudu suda kojom se razmatra meritum njegovog zahtjeva. U suštini, pojam «pravičnog suđenja» zahtijeva djelotvornu i transparentnu proceduru, u skladu sa kojom se može podnijeti zahtjev sudu s ciljem donošenja odluke. Uskraćivanje sudskog preispitivanja u takvim slučajevima dovodi do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Nije uskraćivanje prava na pravično suđenje nekorištenje mogućnosti neke procesne radnje, ako sud cijeni da ona nije u postupku obavezna i neophodna.

20. Apelant smatra da mu je protuzakonito, prvo, izrečena mjera prestanka radnog odnosa i, drugo, da su redovni sudovi također povrijedili materijalno pravo odbijajući njegov zahtjev da se poništi odluka o prestanku radnog odnosa. Apelant smatra da svojim ponašanjem nije povrijedio odredbe zakona, posebno odredbe o dužini odsustva sa posla po osnovu neplaćenog odsustva. On ističe činjenicu da mu je pretpostavljeni usmeno dopustio odsustvovanje duže od dva mjeseca, sa obrazloženjem da se upućuje na čekanje. Niko ga, navodi apelant, nije obavijestio da se treba javiti na posao. Međutim, apelant u sudskom postupku nije uspio da dokaže da je sporni period bio odsutan sa posla uz odgovarajuće odobrenje. Apelant nalazi povredu svojih prava i u činjenici da je o žalbi na prvostepeno rješenje odlučivao isti organ - ministar MUP-a.

21. U konkretnom slučaju apelant je imao mogućnost da izjavi prigovor protiv prvostepenog rješenja, a potom da zaštitu svojih prava ostvaruje tokom sudskog postupka. Apelant je imao pravo pristupa sudovima pune jurisdikcije u toku cjelokupnog postupka. Ni u jednoj fazi postupka apelantu nije onemogućena suštinska ravnopravnost u iznošenju argumenata, dokaza i činjenica. Dalje, apelantu je pružena mogućnost javne rasprave pred svim sudovima pune jurisdikcije kao «suštinski element» prava na pravično suđenje. I konačno, sudski postupci nisu trajali predugo, da bi se moglo smatrati da je narušen princip «razumnosti roka» kao elementa prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

22. Ustavni sud zaključuje da u predmetnom slučaju nije došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

23. U svjetlu zaključaka u pogledu kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati ostale navode iz apelacije.

VIII. Zaključak

24. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

25. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-233/03 (B. D.) | Sudska praksa | Aktio