Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-306/03 (F. Š., H. H. i R. H.)

Odluka donesena 20. 12. 2003.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković, Tudor Pantiru, Didier Maus

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-306/03

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

20. 12. 2003.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, zamjenici predsjednika prof. dr. Ćazim Sadiković, Tudor Pantiru, prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović, prof. Didier Maus, Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 20. decembra 2003. godine, u predmetu broj Ap 306/03, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 54. stav 3. i člana 75. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 24/99, 26/01 i 6/02), donio je

RJEŠENJE

Odbija se kao neosnovan zahtjev F. Š., H. H. i R. H., iz Ključa, za donošenje privremene mjere, podnesene protiv presude Kantonalnog suda Bihać, broj Kž-62/03 od 8. jula 2003. godine i Općinskog suda Bihać, broj K-178/02 od 16. decembra 2002. godine.

Rješenje objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine” i “Službenom glasniku Republike Srpske”.

OBRAZLOŽENJE

1. F. Š., H. H. i R. H. (u daljnjem tekstu: apelanti), iz Ključa, koje zastupa N. H., advokat iz Sanskog Mosta, podnijeli su 22. oktobra 2003. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda Bihać, broj Kž- 62/03 od 8. jula 2003. godine i Općinskog suda Bihać, broj K-178/02 od 16. decembra 2002. godine.

Apelanti su zatražili da Ustavni sud donese privremenu mjeru u skladu sa članom 75. Poslovnika Ustavnog suda.

2. Prema navodima u apelaciji i dokumentima predočenim Ustavnom sudu, apelanti se žale da su im navedenim presudama Kantonalnog i Općinskog suda povrijeđena prava na pravično suđenje koja su svakom licu zagarantovana članom II/3.e) i članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6., 7., 13., 14. i 17. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

3. Apelanti kao razlog za donošenje privremene mjere navode zahtjev za primjenu člana 121. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH», broj 36/03), koji je stupio na snagu 1. augusta 2003. godine, prema kojem se krivično gonjenje ne može preduzeti ako je od izvršenja djela proteklo pet godina, što u konkretnom slučaju znači zastaru gonjenja.

4. Apelanti nisu naveli nikakve druge činjenice niti dokaze na temelju kojih bi se moglo utvrditi da bi izvršenjem kazne zatvora, koja im je izrečena pravosnažnom presudom Općinskog suda Bihać broj K-178/02 od 16. decembra 2003. godine, mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice.

5. U ovom predmetu postupalo je Općinsko tužilaštvo Ključ koje je, aktom broj KT-28/97 od 26. novembra 1997. godine, odustalo od gonjenja i o tome obavijestilo oštećenog. Oštećeni S. P., preko svog punomoćnika, podnio je tužbu protiv R. C. zbog krivičnog djela zlostavljanja u vršenju službe iz člana 189. stav 1. Krivičnog zakona i teške tjelesne povrede iz člana 177. stav 1. Krivičnog zakona i protiv apelanata zbog krivičnog djela zlostavljanja u vršenju službe iz člana 189. stav 1. Krivičnog zakona. Tokom postupka Općinsko tužilaštvo Ključ je preduzelo krivično gonjenje, a zatim je gonjenje nastavilo Općinsko tužilaštvo Bihać. Oštećeni S. P. je tokom postupka postavio imovinskopravni zahtjev.

6. Općinski sud u Bihaću, presudom broj K-178/02 donesenom 13. decembra 2002. godine i javno objavljenom 16. decembra 2002. godine, osudio je apelante za krivično djelo zlostavljanja u vršenju službe iz člana 189. stav 1. Krivičnog zakona na kaznu zatvora u trajanju od po tri mjeseca. Istom presudom, oštećeni S. P., sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom, upućen je na parnicu. Sud je utvrdio da su apelanti 16. marta 1997. godine, kao pripadnici Stanice javne sigurnosti, sada Policijske uprave Ključ, na način pobliže opisan u dispozitivu navedene presude, kao službena lica u vršenju službe, drugog zlostavljali nanoseći mu teže fizičke i duševne patnje, pri čemu je prvookrivljeni jednom licu nanio i tešku tjelesnu povredu.

7. Kantonalni sud Bihać, presudom broj Kž-62/03 od 8. aprila 2003. godine, odlučujući o žalbama apelanata, žalbe je odbio i potvrdio presudu Općinskog suda Bihać, broj K-178/02 od 16. decembra 2002. godine.

8. Prilikom ispitivanja dopustivosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 54. stav 3. i člana 75. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine:

«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini». Član 75. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda:

«Sud može, do donošenja konačne odluke, u cjelini ili djelimično, privremeno obustaviti izvršenje odluka, zakona (akta) ili pojedinačnih akata (privremena mjera) ako bi zbog njihovog izvršavanja mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice.

(...)».

9. Ustavni sud podsjeća da je član 75. Poslovnika Ustavnog suda primjenjiv u slučajevima u kojima Ustavni sud ocijeni da bi mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice, čije eventualno nastupanje Ustavni sud može cijeniti jedino na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za donošenje privremene mjere, odnosno uz apelaciju.

10. Ustavni sud smatra da zahtjev za donošenje privremene mjere, odnosno za odlaganje izvršenja presuda Kantonalnog suda Bihać, broj Kž-62/03 od 8. jula 2003. godine i Općinskog suda Bihać, broj K-178/02 od 16. decembra 2002. godine, čiju će ustavnost Ustavni sud ocjenjivati u postupku pokrenutom apelacijom protiv navedenih presuda, nije utemeljen jer apelanti u apelaciji, odnosno u zahtjevu za donošenje privremene mjere, nisu naveli nikakve činjenice, niti podnijeli dokaze o tome da bi zbog izvršenja osporenih presuda mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice.

11. Imajući u vidu da apelanti nisu dostavili Ustavnom sudu činjenice i dokaze o utemeljenosti njihovog zahtjeva za donošenje privremene mjere u skladu sa članom 75. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je ocijenio da nisu ispunjeni uvjeti da se privremeno obustavi izvršenje osporenih presuda, pa je jednoglasno odlučeno kao u dispozitivu ovog rješenja.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu ovog predmeta.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-306/03 (F. Š., H. H. i R. H.) | Sudska praksa | Aktio