Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-311/03 (N. E.)
Odluka donesena 14. 10. 2004.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Ćazim Sadiković
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-311/03
Apelacija
Odluka o meritumu
14. 10. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 311/03, rješavajući apelaciju N. E., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik Hatidža Hadžiosmanović, sudija Valerija Galić, sudija na sjednici, održanoj 14. oktobra 2004. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija N. E., podnesena protiv presude Okružnog suda u Trebinju broj Gž-177/03 od 29. augusta 2003. godine.
Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine” i “Službenom glasniku Republike Srpske”.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. N. E. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Trebinja, koju zastupa R. R. advokat iz Trebinja, podnijela je 27. oktobra 2003. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Gž-177/03 od 29. augusta 2003. godine. Ustavni sud je, u smislu člana 18. stav 2. tačka 2. Poslovnika Ustavnog suda, od apelantice 17. juna 2004. godine zatražio dopunu apelacije, jer nije sadržavala odredbe Ustava Bosne i Hercegovine za koje smatra da su povrijeđene. Apelantica je dopunu apelacije dostavila 5. jula 2004. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Okružnog suda i preduzeća «Grafokomerc» iz Trebinja (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je, 13. i 30. augusta 2004. godine, da dostave odgovore na apelaciju.
3. Tuženi je dostavio odgovor na apelaciju 20. septembra 2004. godine, dok Okružni sud nije dostavio odgovor.
4. Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovor tuženog je apelantu dostavljen 27. septembra 2004. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
6. Apelantica je Osnovnom sudu u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) podnijela tužbu radi poništenja Rješenja o prestanku radnog odnosa broj 75-01/01, koje je donio tuženi 14. marta 2001. godine. Osim toga, apelantica je navedenom tužbom tražila i vraćanje na radno mjesto na kojem je radila prije donošenja osporenog rješenja, te isplatu svih zaostalih primanja i naknadu troškova postupka. Osnovni sud je donio presudu broj P-570/01 od 20. marta 2003. godine, kojom je usvojio tužbeni zahtjev, poništio kao nezakonito navedeno rješenje, naložio tuženom da apelantici isplati iznos od 3.968,45 KM na ime zaostalih primanja, te joj dosudio troškove postupka u iznosu od 2.819,52 KM.
7. Protiv prvostepene presude žalbu su izjavili apelantica i tuženi. Okružni sud je presudom, broj Gž-177/03 od 29. augusta 2003. godine, odbio kao neosnovanu apelantičinu žalbu, dok je djelimično uvažio žalbu tuženog. Žalba tuženog uvažena je u dijelu koji se odnosi na troškove postupka, tako da je apelantici umjesto prvobitno dosuđenih 2.819,52 KM, na ime troškova postupka dosuđeno 2.278,12 KM.
8. Nakon toga apelantica je podnijela apelaciju kojom pobija presudu Okružnog suda u dijelu koji se odnosi na troškove postupka.
IV. Relevantni propisi
9. U Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad advokata («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 45/00) relevantna odredba glasi:
«Član 2.
Advokatu pripada nagrada za izvršeni rad:
Tarifni broj 12.
Paušalna nagrada.
Advokatu pripada za sve sporedne radnje obavljene u svim postupcima, za koje mu ne pripada posebna nagrada (prikupljanje informacija, pregledanje spisa, pribavljanje izvoda, prepisivanje priloga, predaja podnesaka sudu i pošti i sl. radnje) paušalna nagrada u iznosu od 25% od iznosa nagrade određene Tarifom za radnju u postupku za koju su sporedne radnje obavljene».
V. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelantica smatra da je osporenom presudom povrijeđeno njezino ustavno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
11. Povredu prava na pravičan postupak apelantica vidi u pogrešnoj primjeni materijalnog prava u odnosu na dosuđene troškove postupka. Apelantica smatra da je ovakav način primjene tarifnog broja 12 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata potpuno pogrešan, te da ga je trebalo primijeniti tako da se paušal od 25% za sporedne radnje obračuna na ukupan iznos dosuđenih troškova za glavne radnje u postupku, kao i da je dosadašnja sudska praksa išla u tom pravcu.
b) Odgovor na apelaciju
12. U odgovoru na apelaciju tuženi ističe da iz navoda apelacije nije jasno u čemu se sastoji navodno nepravično suđenje, s obzirom da nedodjeljivanje dijela troškova postupka koji se odnose na paušalnu nagradu, samo na osnovu pozivanja na tarifni broj 12 svakako ne predstavlja povredu ustavnog prava na pravično suđenje.
VI. Dopustivost
13. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
15. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je presuda Okružnog suda broj Gž-177/03 od 29. augusta 2003. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, apelantica je podnijela apelaciju 27. oktobra 2003. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
17. Apelantica pobija presudu tvrdeći da je tom presudom povrijeđeno njezino pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
18. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«3. Katalog prava Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(…)
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.»
19. Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:
"1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]"
20. U konkretnom slučaju, apelantica povredu prava na pravično suđenje vidi u navodno pogrešnoj primjeni tarifnog broja 12 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata. Okružni sud je smatrao da se apelantici ne mogu dosuditi paušalni troškovi u iznosu od 25% za sporedne radnje u postupku, s obzirom da njezin advokat nije konkretizirao koje su to sporedne radnje koje je izvršio.
21. Ustavni sud se poziva na svoj stav (vidi Odluku broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 24/02), prema kojem «nadležnost Ustavnog suda u apelacionim postupcima ograničena je na pitanja koja su sadržana u ovom Ustavu i Sud nije nadležan da preispituje činjenično stanje ili tumačenje i primjenu zakona redovnih sudova osim u slučajevima u kojima su odluke nižih sudova povrijedile ustavna prava, ili su zanemarile ta prava, te ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnih prava (pravo na pravično suđenje pravo na, pristup sudu, pravo na efektivni pravni lijek i dr.) ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava».
22. Imajući u vidu navedeni stav, a s obzirom da je u konkretnom slučaju sporno pitanje primjena materijalnog prava, Ustavni sud smatra da je način primjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata u svakom slučaju u nadležnosti redovnih sudova. Stoga, u konkretnom slučaju, Ustavni sud neće ispitivati način primjene tarifnog broja 12 navedene tarife. Naime, pobijana presuda Okružnog suda, u pogledu dosuđivanja paušalnih troškova postupka, temelji se na članu 2. tarifnog broja 12 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata, koji upravo govori o paušalnim nagradama za advokate. Dakle, na konkretnu situaciju primijenjena je relevantna odredba materijalnog prava. Ustavni sud u samom načinu primjene navedene odredbe ne vidi elemente proizvoljnosti, niti bilo kakav vid diskriminacije kojoj bi eventualno bila izložena apelantica. Osim toga, za navedenu pravnu normu ne postoje naznake da je sama po sebi neustavna, a apelantica nije navela bilo kakve razloge koji bi govorili o eventualnoj pristranosti suda u odnosu na drugu stranu u postupku.
23. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi U svjetlu zaključka o kršenju prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati ostale navode iz apelacije u pogledu navodnog kršenja prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
24. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
25. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić