Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Rješenje, zaključak, obavještenje i ostali akti u predmetu AP-14/03 (N. B.)
Odluka donesena 25. 02. 2005.
- Zahtjev za preispitivanje - odbijen
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Tudor Pantiru
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-14/03
Apelacija
Rješenje, zaključak, obavještenje i ostali akti
25. 02. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Tudor Pantiru, prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović, Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 25. februara 2005. godine, u predmetu broj AP-14/03, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 3. i člana 71. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je:
RJEŠENJE
Odbija se kao neosnovan zahtjev N. B., za preispitivanje odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, broj AP-14/03 od 22. aprila 2004. godine.
OBRAZLOŽENJE
1. N. B. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Banovića, podnio je, 10. maja 2004. godine, zahtjev Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) za preispitivanje odluke Ustavnog suda broj AP-14/03 od 22. aprila 2004. godine.
2. Ustavni sud podsjeća da je, 7. januara 2003. godine, apelant podnio apelaciju Ustavnom sudu, kojom je osporavao presudu Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž. 1292/2001 od 16 maja 2002. godine i presudu Općinskog suda u Banovićima, broj P-878/95 od 24. septembra 2001. godine, smatrajući da su osporene presude nezakonite i da krše Ustav Bosne i Hercegovine. Predmet postupka, koji je okončan osporenim presudama, bio je utvrđivanje prava naknade štete u iznosu od 8.883,00 KM na ime ekspropisanog zemljišta utvrđenog pravosnažnim riješenjem Osnovnog suda u Živinicama, broj RI-279/87 od 14. februara 1991. godine. Zahtjev za obnovu postupku, koji je apelant podnio, 22. jula 2002. godine, odbačen je kao neblagovremen rješenjem Općinskog suda u Banovićima, broj P-878/95 od 25. jula 2002. godine, a potvrđen rješenjem Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž 1216/02 od 31. januara 2003. godine. Nadalje, Federalno tužiteljstvo nije našlo osnova za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti protiv navedenih presuda, jer je utvrdio da ne stoje povrede zakona na koje je apelant ukazivao u podnijetom zahtjevu.
3. Ustavni sud je donio odluku, broj AP-14/03 od 22. aprila 2004. godine, kojom je odbio apelaciju kao neosnovanu. Ustavni sud je u toj odluci zaključio slijedeće: „3. Međutim, kako je apelantu 24. juna 2002. godine uručena presuda Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž- 1292/2001 od 16 .maja 2002. godine, a apelacija u Ustavnom sudu primljena 7. januara 2003. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen Poslovnikom Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž- 1292/2001 od 16 .maja 2002. godine.
4. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke“.
4. U zahtjevu za preispitivanje navedene odluke Ustavnog suda, apelant navodi da «je ovakvom odlukom oštećen i da su njome povrijeđene odredbe Ustava Bosne i Hercegovine i Poslovnika Ustavnog suda». Kao razloge za ovo apelant navodi da je nakon donošenja presude Kantonalnog suda, broj Gž- 1292/2001 od 16. maja 2002. godine, podnio prijedlog za obnovu postupka, koji je Općinski sud u Banovićima rješenjem odbacio kao neblagovremen, nepotpun i nedopušten, a Kantonalni sud u Tuzli je prvostepeno rješenje potvrdio. Nadalje, od Vrhovnog suda Federacije BiH je, 20. novembra 2002. godine, obavješten da Federalni tužioc nije našao osnova za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti. Apelant smatra da je blagovremenost apelacije trebalo utvrđivati u odnosu na odluku o zahtjevu za ponavljanje postupka, odnosno u odnosu na obavjest Federalnog tužioca. U suštini, apelant u zahtjevu za preispitivanje odluke Ustavnog suda ponovo navodi činjenice i dokaze koje je i ranije naveo u apelaciji od 7. januara 2003. godine.
5. Prilikom ispitivanja dopustivosti zahtjeva za preispitivanje odluke Ustavnog suda, broj AP- 14/03 od 22. aprila 2004. godine, Ustavni sud je pošao od odredaba člana 71. Poslovnika Ustavnog suda, koje u relevantnom dijelu glase: "Član 71. (1)U slučaju da se otkrije neka činjenica koja je po svojoj prirodi mogla uticati na ishod spora i koja, kad je odluka bila donesena, nije bila poznata Sudu i nije razumno mogla biti poznata stranci, to stranka može u roku od šest mjeseci, nakon što je stekla saznanje o toj činjenici, podnijeti zahtjev Sudu za preispitivanje te odluke. (2)U zahtjevu iz stava 1. ovog člana treba navesti odluku čije se preispitivanje traži, kao i potrebne podatke koji ukazuju da su ispunjeni uvjeti u stavu 1. ovog člana. U prilogu zahtjeva dostavljaju se svi dokazi koji ga potkrepljuju. Zahtjev i dokumenti dostavljaju se Sekretarijatu Suda. [...] (4)Zahtjev za preispitivanje odluke prethodno razmatra Malo vijeće koje prosljeđuje prijedlog Sudu u plenarnoj sjednici. [...] (6)Preispitivanje odluke Suda nije moguće ako je od njenog donošenja prošlo više od jedne godine.»
6. Iz navedenog člana Poslovnika Ustavnog suda proizilazi da su uvjeti za usvajanje zahtjeva za preispitivanje odluke Ustavnog suda, postojanje činjenica koje su po svojoj prirodi mogle odlučno uticati na ishod spora i koje, kad je odluka bila donesena, nisu bile poznate Ustavnom sudu i nisu razumno mogle biti poznate stranci, te da je zahtjev podnesen najkasnije u roku od šest mjeseci od dana saznanja o tim činjenicama, ali ne kasnije od godinu dana od donošenja odluke čije se preispitivanje zahtjeva.
7. S obzirom da je odluka Ustavnog suda, čije se preispitivanje traži, donesena 22. aprila 2004. godine, a zahtjev podnesen 10. maja 2004. godine, Ustavni sud zaključuje da je zahtjev podnesen u roku iz člana 71. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda.
8. Odluke Ustavnog suda, na osnovu člana VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, su konačne i obavezujuće. S obzirom da zahtjev za preispitivanje odluke Ustavnog suda dovodi u pitanje konačni karakter odluke Ustavnog suda, mogućnost preispitivanja tih odluka, prema članu 71. Poslovnika Ustavnog suda, je izuzetan postupak i mora biti predmet strogog ispitivanja.
9. U postupku preispitivanja konačne odluke Ustavnog suda, Ustavni sud je ograničen na ispitivanje o tome da li su prima facie, činjenice koje su podnesene, takve da bi mogle po svojoj prirodi imati odlučujući utjecaj. U cilju utvrđivanja da li bi činjenice na kojima se bazira zahtjev za preispitivanje mogle po svojoj prirodi imati odlučujući uticaj one se moraju razmatrati u vezi sa odlukom Ustavnog suda čije se preispitivanje traži. Ustavni sud u vezi s tim, ističe da zahtjev za preispitivanje sam po sebi nije dovoljan da dovede do zaključka da bi činjenice navedene u zahtjevu mogle po svojoj prirodi imati odlučujući utjecaj. S druge strane, Ustavni sud ne može isključiti mogućnost da bi činjenice koje su u pitanju mogle po svojoj prirodi imati odlučujući utjecaj. Na Ustavnom sudu je da odluči da li činjenice navedene u zahtjevu stvaraju nedoumicu u pogledu zaključaka sadržanih u odluci Ustavnog suda čije se preispitivanje traži.
10. U pogledu razmatranja osnovanosti konkretnog zahtjeva za preispitivanje navedene odluke Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da iz sadržaja zahtjeva za preispitivanje, u odnosu na sadržaj apelacije od 7. januara 2003. godine, proizilazi da su navodi u zahtjevu za preispitivanje istovjetni sa navodima iz apelacije. U zahtjevu za preispitivanje odluke Ustavnog suda, nije navedena ni jedna nova činjenica u odnosu na apelaciju, odnosno ni jedna činjenica koja bi po svojoj prirodi mogla odlučno utjecati na drugačiji ishod konkretnog ustavnosudskog spora i koja, kad je odluka Ustavnog suda bila donesena, nije bila poznata Ustavnom sudu i nije razumno mogla biti poznata apelantu. Ustavni sud posebno ukazuje da se zahtjevom za preispitivanje odluke Ustavog suda, ne preciziraju navodi iz apelacije u odnosu na činjenice koje su apelantu bile poznate u vrijeme podnošenja apelacije. Ustavni sud zaključuje da zahtjev za preispitivanje ne sadrži nikakve nove činjenice, informacije ili dokumente, koji bi imali odlučujući utjecaj na odluku Ustavnog suda, čije se preispitivanje traži i ne predstavljaju osnov za preispitivanje navedene odluke.
11. Iz navedenih razloga, na prijedlog Malog vijeća Ustavnog suda, a polazeći od odredaba člana 71. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio jednoglasno kao u dispozitivu ovog rješenja.
12. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić