Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-30/03 (R. R.)

Odluka donesena 23. 04. 2004.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković, Tudor Pantiru, David Feldman

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-30/03

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 04. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković, Tudor Pantiru i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović, prof. David Feldman, Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 23. aprila 2004. godine, u predmetu broj AP 30/03, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. člana 16. stav 2. tačka 4. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija R. R., podnesena protiv rješenja Općinskog suda Zenica, broj R-130/01 od 14. septembra 2001. godine, zbog proteka roka za podnošenje.

OBRAZLOŽENJE

1. R. R. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bosanskog Novog/Novi Grad, podnio je 20. januara 2003. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Općinskog suda Zenica, broj R-130/01 od 14. septembra 2001. godine.

2. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».

Član 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: ...

4. protekao rok za podnošenje apelacije;».

3. Ustavni sud naglašava da se iz dokumentacije koju je dostavio Općinski sud u Zenici ne može utvrditi da li je apelant službeno primio rješenje, broj R-130/01 od 14. septembra 2001. godine. U tom slučaju Ustavni sud računa rok za blagovremenost apelacije od trenutka kada je apelant saznao za povredu svojih prava. Uvidom u dokumentaciju koju je dostavio Općinski sud Zenica, utvrđeno je da se u spisu nalazi dopis apelanta od 17. oktobra 2002. godine, koji je upućen Centru za socijalni rad Zenica. Tim dopisom apelant traži od Centra za socijalni rad Zenica da mu dostave rješenje, broj 02/2-35-3-375/01 od 6. avgusta 2001. godine, kojim mu je postavljen staratelj za poseban slučaj u postupku pred Općinskim sudom Zenica. Apelant u pomenutom dopisu navodi: «

Predmetnim rješenjem ste meni postavili staraoca za poseban slučaj u ličnosti advokata Nermine Pivić iz Zenice, i kako to stoji u rješenju Općinskog suda Zenica R-130/01, vršili i saslušanja pojedinih lica u svojstvu svjedoka, što je sve imalo uticaj na donešeno rješenje Općinskog suda u Zenici na moju štetu [...]. Stoga Vas molim, da mi dostavite primjerak rješenja o postavljanju staraoca za poseban slučaj i izjave svjedoka pred tim organom, kako bi ostvario svoja prava u daljem postupku, jer ja niti sam bio nepoznata ličnost, već u tom periodu obnašao funkciju sekretara Skupštine opštine Bosanski Novi/Novi Grad..[...]». Centar za socijalni rad Zenica je apelantu, 2. novembra 2002. godine, dostavio rješenje broj 02/2-35-3-375/01 o postavljanju staratelja za poseban slučaj.

4. Iz navedenog, može se zaključiti da je apelant saznao za rješenje Općinskog suda Zenica R-130/01 i prije 17. oktobra 2002. godine, kada je Centru za socijalni rad uputio dopis kojim zahtjeva dostavljanje rješenja o postavljanju staratelja za poseban slučaj, broj 02/2-35-3-375/01 od 6. avgusta 2001. godine. Do ovakvog zaključka Ustavni sud dolazi na osnovu navedenog pisma, u kome se apelant jasno poziva na rješenje R-130/01 i pri tom navodi da je za starateljstvo nad njim saznao jer to «stoji u rješenju Općinskog suda Zenica R-130/01». Prema tome, apelant je imao saznanja o navedenom rješenju Općinskog suda u Zenici. Kako je apelant saznao za navedene povrede svojih prava i prije 17. oktobra 2002. godine, kada je poslao dopis Centru za socijalni rad Zenica, a apelacija u Ustavnom sudu primljena 20. januara 2003. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok od 60 dana za podnošenje apelacije predviđen Poslovnikom Ustavnog suda.

5. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

6. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-30/03 (R. R.) | Sudska praksa | Aktio