Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-52/03 («Semikem» d.o.o.)

Odluka donesena 17. 03. 2004.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-52/03

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 03. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr Ćazim Sadiković i prof. dr Miodrag Simović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 17. marta 2004. godine, u predmetu broj AP-52/03, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 4. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija “Semikem” d.o.o., podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 666/02 od 31. oktobra 2002. godine, rješenja Federalnog ministarstva finansija, broj 07-15-765/01 od 28. decembra 2001. godine i rješenja Porezne uprave Kantonalnog ureda Sarajevo, Ispostava Novo Sarajevo, broj 10-9-3-15-2-4339/01 od 25. oktobra 2001. godine, zbog proteka roka za podnošenje.

OBRAZLOŽENJE

1. «Semikem» d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sarajeva, podnio je 20. februara 2003. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 666/02 od 31. oktobra 2002. godine, rješenja Federalnog ministarstva finansija, broj 07-15-765/01 od 28. decembra 2001. godine i rješenja Porezne uprave Kantonalnog ureda Sarajevo, Ispostava Novo Sarajevo (u daljnjem tekstu: Porezna uprava), broj 10-9-3-15-2-4339/01 od 25. oktobra 2001. godine.

2. Rješenjem Porezne uprave, broj 10-9-3-15-2-4339/01 od 25. oktobra 2001. godine, apelantu je utvrđen porez na dobit za 2000. godinu u ukupnom iznosu od 64.584,71 konvertibilnih maraka.

3. Protiv navedenog rješenja apelant je uložio žalbu Federalnom ministarstvu finansija, kao drugostepenom organu, koje je svojim rješenjem, broj 07-15-765/01 od 28. decembra 2001. godine, žalbu odbilo kao neosnovanu.

4. Protiv drugostepenog rješenja, kao konačnog u upravnom postupku, apelant je, tužbom kod Vrhovnog suda, pokrenuo upravni spor, koji je svojom presudom, broj U-666/02 od 31. oktobra 2002. godine, tužbu apelanta odbio kao neosnovanu. Osporenom presudom Vrhovni sud je utvrdio da ne postoje povrede zakona na koje se poziva apelant.

5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».

Član 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:: (...)

4. protekao rok za podnošenje apelacije;».

6. Ustavni sud je, u skladu sa članom 33. Poslovnika Ustavnog suda, a u cilju utvrđivanja blagovremenosti apelacije, tražio od Vrhovnog suda da dostavi dostavnicu o uručenju presude Vrhovnog suda, broj U-666/02 od 31. oktobra 2002. godine. U skladu sa zahtjevom Ustavnog suda, Vrhovni sud je 31. marta 2003. godine dostavio dostavnicu o uručenju, na osnovu koje je vidljivo da je apelant osporenu presudu Vrhovnog suda primio 26. novembra 2002. godine.

7. Kako je apelantu 26. novembra 2002. godine uručena presuda Vrhovnog suda, broj U-

666/02 od 31. oktobra 2002. godine, a apelacija u Ustavnom sudu primljena 20. februara 2003. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen Poslovnikom Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Vrhovnog suda.

8. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-52/03 («Semikem» d.o.o.) | Sudska praksa | Aktio