Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Rješenje, zaključak, obavještenje i ostali akti u predmetu AP-281/03 (M. S.)
Odluka donesena 25. 02. 2005.
- Zahtjev za preispitivanje - odbijen
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Tudor Pantiru
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-281/03
Apelacija
Rješenje, zaključak, obavještenje i ostali akti
25. 02. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici, Tudor Pantiru i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 25. februara 2005. godine, u predmetu broj AP-281/03, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 3. i člana 71. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
RJEŠENJE
Odbija se kao neosnovan zahtjev M. S., za preispitivanje odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj AP-281/03 od 28. aprila 2004. godine.
OBRAZLOŽENJE
1. M. S. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Doboja, podnio je, 14. maja 2004. godine, zahtijev za preispitivanje odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) broj AP-281/03 od 28. aprila 2004. godine.
2. Ustavni sud je odlukom, broj AP-281/03 od 28. aprila 2004. godine, odlučio da odbaci predmetnu apelaciju, podnesenu protiv presude Višeg suda u Doboju broj Kž-31/95 od 11. maja 1995. godine i presude Osnovnog suda u Doboju, broj K-127/94 od 27. oktobra 1994. godine, zbog toga što je ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i presude Okružnog suda u Doboju, broj Gž-327/03 od 10. septembra 2003. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova.
3. Apelant u zahtjevu za preispitivanje osporava zaključak Ustavnog suda, u pogledu toga da je njegova apelacija, izjavljena protiv krivičnih presuda Višeg suda u Doboju i Osnovnog suda u Doboju, nedopustiva zbog toga što je ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. U tom smislu, apelant se poziva na odredbe člana II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, navodeći da je prema međunarodnim standardima, koje propisuje citirani član Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud bio dužan da ispita da li je u krivičnom postupku, koji je vođen protiv apelanta, došlo do kršenja ustavnih prava. Osim toga, apelant navodi da je Ustavni sud donio odluku na njegovu štetu i zbog toga što je u sudačkom vijeću učestvovao sudija, koji je po navodima apelanta bio pristrasan prilikom donošenja odluke.
4. U zahtjevu za preispitivanje apelant traži da Ustavni sud stavi van snage svoju odluku, broj AP-281/03 od 28. aprila 2004. godine, da provede vještačenje u krivičnom spisu Osnovnog suda u Doboju broj K-127/94, na okolnosti da li je apelant imao pravično suđenje ili ne, te da se novo vijeće, koje će odlučivati od njegovj apelaciji, sastoji od međunarodnih sudija, kao i da iz odlučivanja bude izuzet jedan od sudija Ustavnog suda.
5. Ustavni sud je prilikom razmatranja predmetnog zahtjeva pošao od odredbi člana 71. Poslovnika Ustavnog suda, koji u svom relevantnom dijelu glasi:
"Član 71.
(1)U slučaju da se otkrije neka činjenica koja je po svojoj prirodi mogla uticati na ishod spora i koja, kad je odluka bila donesena, nije bila poznata Sudu i nije razumno mogla biti poznata stranci, to stranka može u roku od šest mjeseci, nakon što je stekla saznanje o toj činjenici, podnijeti zahtjev Sudu za preispitivanje te odluke.
(2)U zahtjevu iz stava 1. ovog člana treba navesti odluku čije se preispitivanje traži, kao i potrebne podatke koji ukazuju da su ispunjeni uvjeti u stavu 1. ovog člana. U prilogu zahtjeva dostavljaju se svi dokazi koji ga potkrepljuju. Zahtjev i dokumenti dostavljaju se Sekretarijatu Suda.
[...] (4)Zahtjev za preispitivanje odluke prethodno razmatra Malo vijeće koje prosljeđuje prijedlog Sudu u plenarnoj sjednici.
[...] (6)Preispitivanje odluke Suda nije moguće ako je od njenog donošenja prošlo više od jedne godine.»
6. Iz navedenog člana Poslovnika Ustavnog suda proizilazi da su uvjeti za usvajanje zahtjeva za preispitivanje odluke Ustavnog suda, postojanje činjenica koje su po svojoj prirodi mogle bitno uticati na ishod spora i koje, u vrijeme donošenja odluke, Ustavnom sudu nisu bile poznate i nisu razumno mogle biti poznate stranki, kao i da je zahtjev podnesen najkasnije u roku od šest mjeseci od dana saznanja o tim činjenicama, ali ne kasnije od godinu dana od donošenja odluke čije se preispitivanje zahtjeva.
7. Imajući u vidu da je odluka Ustavnog suda, koja je predmet zahtjeva, donesena 28. aprila 2004. godine, a zahtjev za preispitivanje podnesen 14. maja 2004. godine, Ustavni sud zaključuje da je zahtjev podnesen u roku iz člana 71. stav 1. Poslovnikom Ustavnog suda.
8. Odluke Ustavnog suda, na osnovu člana VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, su konačne i obavezujuće. S obzirom da zahtjev za preispitivanje odluke Ustavnog suda dovodi u pitanje konačni karakter odluke Ustavnog suda, mogućnost preispitivanja tih odluka, prema članu 71. Poslovnika Ustavnog suda, je izuzetan postupak i mora biti predmet strogog ispitivanja.
9. U postupku preispitivanja konačne odluke Ustavnog suda, Ustavni sud je ograničen na ispitivanje o tome da li su, prima facie, činjenice koje su navedene u zahtjevu, takve da bi mogle po svojoj prirodi imati odlučujuči uticaj na ishod spora pred Ustavnim sudom. U cilju utvrđivanja da li bi činjenice, na kojima se zasniva zahtjev za preispitivanje, mogle po svojoj prirodi imati odlučujući uticaj, one se moraju razmatrati u vezi sa odlukom Ustavnog suda čije se preispitivanje traži. Ustavni sud smatra da zahtjev za preispitivanje, sam po sebi, nije dovoljan da dovede do zaključka da bi činjenice navedene u zahtjevu mogle, po svojoj prirodi, imati odlučujući uticaj
10. Razmatrajući suštinu i utemeljenost konkretnog zahtjeva, Ustavni sud zaključuje da se zahtjev temelji i poziva na činjenicama i dokazima koji su već razmatrani prilikom donošenja osporene odluke, i koje je Ustavni sud uzeo u obzir prilikom odlučivanja o dopustivosti predmetne apelacije. Naime, apelant se na međunarodne standarde iz člana II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, kao i na navodnu pristrasnost sudije Ustavnog suda, pozivao u svojim podnescima nakon što je podnio apelaciju 30. septembra 2003. godine, tj. u podnescima od 4. novembra 2003. godine, 8. marta 2004. godine i 19. aprila 2004. godine. Dakle, navodi koje je apelant iznio u zahtjevu za preispitivanje bili su poznati Ustavnom sudu prilikom donošenja odluke čije se preispitivanje traži.
11. Na temelju navedenog, proizilazi da apelant, u prilog utemeljenosti zahtjeva za preispitivanje odluke Ustavnog suda, nije dostavio dokaze koji bi bili osnov za zaključak da su se u ovom slučaju stekli svi pravno valjani uvjeti predviđeni članom 71. Poslovnika Ustvnog suda, za drugačiju odluku o dopustivosti predmeta. Ustavni sud, naprotiv, smatra da navodi iz zahtjeva, po svojoj prirodi, sadržini i svom značenju, ne predstavljaju dovoljan pravni osnov za drugačiju odluku Ustavnog suda o dopustivosti ovog predmeta, odnosno za usvajanje predmetnog zahtjeva.
12. Polazeći od navedenog, na prijedlog Malog vijeća Ustavnog suda, u skladu sa članom
71. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić