Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-87/03 (M. K.)

Odluka donesena 23. 07. 2004.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-87/03

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 07. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović, i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 23. jula 2004. godine, u predmetu AP-87/03, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 14. i člana 59. stav 2. tačka

1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je:

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M. K., podnesena protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj Kž-156/02 od 31. decembra 2002. godine i rješenja Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj K-192/02 od 23 decembra 2002. godine i K-192/02 od 15. januara 2003. godine, jer je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. M. K. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Donjeg Brodca, Opština Bjeljina, koga zastupa I. B., advokat iz Bjeljine, podnio je, 18. marta 2003. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Apelacioni sud), broj Kž-156/02 od 31. decembra 2002. godine i rješenja Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj K-192/02 od 23 decembra 2002. godine i broj K-192/02 od 15. januara 2003. godine. Apelant je takođe podnio prijedlog za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud privremeno obustavio krivični postupak koji se protiv apelanta vodi pred Osnovnim sudom, a po potvrđenoj optužnici broj K-323/02 od 19. novembra 2002. godine.

2. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».

Član 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)

14. apelacija je preuranjena;».

3. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen.

4. U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da se apelant žali da je povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, rješenjem Apelacionog suda, broj Kž-156/02 od 31. decembra 2002. godine i rješenjem Osnovnog suda broj K-192/02 od 23 decembra 2002. godine i broj K-192/02 od 15. januara 2003, kojim je produžen pritvor, odnosno kasnije umjesto pritvora određeno jemstvo u iznosu od 700.000,00 KM. Međutim, Ustavni sud podsjeća da se na pitanje ima li apelant ili hoće li imati pravičan postupak pred sudom odgovor ne može dati dok je postupak u toku. U skladu sa praksom Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, pitanje je li poštovan princip pravičnog postupka treba sagledati na osnovu postupka u cjelini. Obzirom na složenost i višestepenost krivičnog postupka, eventualni procesni propusti i nedostaci koji se pojave u jednoj fazi postupka mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza tog postupka. Slijedom toga, nije moguće, u principu, utvrditi je li krivični postupak bio pravičan dok se postupak pravosnažno ne okonča (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv Španjolske, od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68; i odluku Ustavnog suda, broj U 63/01, od 27. juna 2003. godine, tačka 18, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 38/03).

5. U konkretnom slučaju Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija preuranjena u smislu člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda, s obzirom da rješenja, koje se pobijaju apelacijom, ne predstavljaju odluku koja bi predstavljala rezultat cjelokupnog krivičnog postupka protiv apelanta, koji je trenutno u prethodnoj fazi i koji dakle nije okončan u smislu principa izraženih u prethodnoj tački ove odluke.

6. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

7. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanta za izdavanje privremene mjere.

8. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-87/03 (M. K.) | Sudska praksa | Aktio