Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-99/03 (F. K.)

Odluka donesena 23. 07. 2004.

  • Apelacija preuranjena
  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-99/03

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 07. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković, prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić na sjednici održanoj 23. jula 2004. godine, u predmetu broj AP-99/03, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3, člana 16. stav 2. tač. 4. i 14. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija F. K., podnesena protiv presude Okružnog suda u Doboju, broj Gž-640/02 od 17. decembra 2002. godine i presude Osnovnog suda u Doboju, broj P-414/02 od 13. septembra 2002. godine, zbog proteka roka za podnošenje.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija F. K., podnesena protiv zaključka Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica-Odsjek Doboj Republike Srpske, broj 05-050-13-2-1731/99 od 21 novembra 2002. godine, jer je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. F. K. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Doboja, kojeg zastupa S. S., advokatica iz Doboja, podnio je, 28. marta 2003. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Doboju, broj Gž-640/02 od 17. decembra 2002. godine i presude Osnovnog suda u Doboju, broj P-414/02 od 13. septembra 2002. godine i zaključka Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica-Odsjek Doboj Republike Srpske, broj 05-050-13-2-1731/99 od 21. novembra 2002. godine.

2. Osnovni sud u Doboju je presudom, broj P-414/02 od 13. septembra 2002. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda u Doboju, broj Gž-640/02 od 17. decembra 2002. godine, odbio tužbeni zahtjev apelanta, kojim je tražio da se poništi rješenje tuženog Energoinvest d.d. "Trudbenik" Doboj, broj 7/92 od 2. jula 1992. godine, o privremenoj dodjeli dvosobnog stana apelantu u Doboju, te da se utvrdi da, na osnovu odluke o dodjeli stanova stambene komisije tuženog, apelantu pripada pravo na dodjelu predmetnog stana, te da se obaveže tuženi da u roku od 8 dana od donošenja presude apelantu izda rješenje za stalno korištenje predmetnog stana.

3. Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica-Odsjek Doboj Republike Srpske je, rješavajući po zahtjevu apelanta u predmetu vraćanja u posjed napuštenog stana, donijelo zaključak, broj 05-050-13-2-1731/99 od 21. novembra 2002. godine, kojim se prekida upravni postupak pokrenut po zahtjevu apelanta za vraćanje u posjed stana u Doboju do okončanja sudskog postupka, koji se vodi kod Osnovnog suda u Doboju pod brojem P-414/02 i odlučuje da će do okončanja postupka stanom raspolagati donosilac zaključka za potrebe alternativnog smještaja.

4. Protiv ovog zaključka apelant je blagovremeno izjavio žalbu Ministarstvu za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, kao drugostepenom organu i postupak po ovoj žalbi još nije okončan, prema obavještenju koje je Ustavni sud dobio 8. jula 2004. godine.

5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tač. 4. i 14. Poslovnika Ustavnog suda.

6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

7. Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».

8. Član 16. stav 2. tač. 4. i 14. Poslovnika Ustavnog suda glase: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: [...] 4. protekao rok za podnošenje apelacije; [...]

14. apelacija je preuranjena.".

9. Kako je apelantu presuda Okružnog suda u Doboju, broj Gž-640/02 od 17. decembra 2002. godine, kojom je odlučeno o žalbi na presudu Osnovnog suda u Doboju, broj P-414/02 od 13. septembra 2002. godine, uručena 30. decembra 2002. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 28. marta 2003. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen Poslovnikom Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.

10. Prema navedenim odredbama Poslovnika Ustavnog suda, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

11. Postupak po žalbi apelanta na zaključak Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica-

Odsjek Doboj Republike Srpske, broj 05-050-13-2-1731/99 od 21. novembra 2002. godine, još nije završen pred drugostepenim organom Ministarstvom za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske.

12. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tač. 4. i 14. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnoso ako je apelacija preuranjena, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-99/03 (F. K.) | Sudska praksa | Aktio