Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-279/03 (I. K.)
Odluka donesena 15. 06. 2004.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-279/03
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 06. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof.dr. Miodrag Simović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 15. juna 2004. godine, u predmetu broj AP-279/03, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 4. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija I. K., podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj U-819/01 od 27. novembra 2002. godine, rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica, broj 05-050-01-789/01 od 17. jula 2001. godine i rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Odsjek Banja Luka, broj 05-
050-02-02-181/00 od 14. maja 2001. godine, zbog proteka roka za podnošenje.
OBRAZLOŽENJE
1. I. K. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Velike Gorice, Republika Hrvatska, zastupana po punomoćniku M. R., advokatu iz Banja Luke, podnijela je 30. septembra 2003. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj U-819/01 od 27. novembra 2002. godine, rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica, broj 05-050-01-789/01 od 17. jula 2001. godine, i rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Odsjek Banja Luka, broj 05-050-02-02-181/00 od 14. maja 2001. godine.
2. U svojoj apelaciji apelantica, prije svega, navodi da je osporenu presudu Vrhovnog suda Republike Srpske primila putem svoga punomoćnika 30. jula 2003. godine. Ovako zakašnjeli prijem osporene presude u odnosu na dan njenog donošenja apelantica obrazlaže time što je nakon podnošenja tužbe Vrhovnom sudu po punomoćniku Dž. M., advokatu iz Banja Luke, a prije donošenja i navodno dostavljanja presude, izvršila promjenu punomoćnika ovlastivši M. R., advokata iz Banja Luke, za zastupanje u ovom upravnom sporu. Nakon toga, kako navodi apelantica, naknadno ovlašteni punomoćnik je u više navrata tražila donošenje presude po tužbi, da bi je dobila tek 30. jula 2003. godine. Apelacijom se apelantica žali da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) i pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine.
3. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».
Član 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:: (...)
4. protekao rok za podnošenje apelacije;».
4. U cilju utvrđivanja blagovremenosti apelacije, Ustavni sud je dopisom od 24. februara 2004. godine tražio od Vrhovnog suda dostavljanje cjelokupnog spisa predmeta. Po tom dopisu Vrhovni sud je dostavio spis Ustavnom sudu, te je nakon uvida u dokumenatciju Ustavni sud utvrdio da je Vrhovni sud dostavio osporenu presudu ranijem punomoćniku apelantice, advokatu Miloradu Džombiću, 6. decembra 2002. godine. Pored toga, utvrđeno je da je naknadno ovlašteni punomoćnik Mara Rodić, advokat iz Banja Luke, uputila dopis Vrhovnom sudu uz punomoć apelantice 20. decembra 2002. godine, dakle nakon što je Vrhovni sud osporenu odluku dostavio prethodno ovlaštenom punomoćniku. Ujedno, Ustavni sud je konstatovao da apelantica nije povukla ranije datu punomoć Miloradu Džombiću.
5. Kako je apelantici putem punomoćnika, 6. decembra 2002. godine, uručena presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, broj U-819/01 od 27. novembra 2002. godine, a apelacija u Ustavnom sudu primljena 30. septembra 2003. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Vrhovnog suda Republike Srpske.
6. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
7. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić