Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-268/03 (J. L. i drugi.)
Odluka donesena 15. 06. 2004.
- Neovlašteno lice
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
- Apelacija preuranjena
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-268/03
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 06. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 15. juna 2004. godine, u predmetu broj AP-268/03, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 4., 5., 14. i 17. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija J. L., podnesena protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj Gž-216/02 od 26. jula 2002. godine i Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj P-446/99-I od 15. maja 2002. godine, zbog proteka roka za podnošenje.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija J. L., podnesena protiv vještačenja koje je izvršeno 4. oktobra 2002. godine, u predmetu koji se vodi pred Osnovnim sudom Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, pod brojem P-75/98-I, jer je preuranjena.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija J. L., podnesena protiv rješenja Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj Mal-31/03 od 13. februara 2003. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija J. L., podnesena u ime S. L. i N. M., protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj Gž-216/02 od 26. jula 2002. godine, Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj P-446/99-I od 15. maja 2002. godine, protiv vještačenja koje je izvršeno u predmetu koji se vodi pred Osnovnim sudom Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj P-75/98-I i Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj Mal-31/03 od 13. februara 2003. godine, jer je podnesena od strane neovlaštenog lica.
OBRAZLOŽENJE
1. J. L. iz Sarajeva, S. L., M. L. iz Beograda i N. M. iz Splita (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa J. L., podnijeli su 24. septembra 2003. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv: rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud Brčko Distrikta BiH), broj Gž-216/02 od 26. jula 2002. godine, rješenja Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud Brčko Distrikta BiH), broj P-446/99-I od 15. maja 2002. godine, vještačenja koje je izvršeno 4. oktobra 2002. godine u predmetu koji se vodi pred Osnovnim sudom Brčko Distrikta BiH, broj P-75/98-I, i rješenja Osnovnog suda Brčko Distrikta BiH, broj Mal-31/03 od 13. februara 2003. godine.
2. Činjenice predmeta, koje proizilaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
Rješenja Osnovnog i Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH, broj P-446/99-I od 15. maja 2002. godine i Gž-216/02 od 26. jula 2002. godine (Učesnici u postupku bili su Jovan i Milan Lukić).
3. Osnovni sud Brčko Distrikta BiH donio je rješenje, broj P-446/99-I od 15. maja 2002. godine, kojim je odbio protivtužbeni zahtijev J. i M. L., u pravnoj stvari utvrđenja prava korištenja na nekretninama. Apelacioni sud Brčko Distrikta donio je rješenje, broj Gž-216/02 od 26. jula 2002. godine, kojom je odbio žalbu J. i M. L. i potvrdio prvostepeno rješenje Osnovnog suda Brčko Distrikta BiH.
4. J. L., kao punomoćnik M. L. u gore navedenoj pravnoj stvari, i u svoje osobno ime kao umješač u predmetnom postupku, uputio je podnesak 15. avgusta 2002. godine Apelacionom sudu Brčko Distrikta BiH, u kojem traži da taj sud ukine svoje rješenje broj Gž-216/02 od 26. jula 2002. godine, jer smatra da je nezakonito.
Vještačenje koje je izvršeno u predmetu koji se vodi pred Osnovnim sudom Brčko Distirkta pod brojem P-75/98-I (Učesnici u postupku bili su J. i M. L.).
5. Pred Osnovnim sudom Brčko Distrikta BiH vodi se postupak zbog smetanja posjeda, pod brojem P-75/98-I gdje su tužitelji J. i M. L. U navedenoj pravnoj stvari, 4. oktobra 2002. godine, izvršeno je vještačenje po vještaku geodetske struke, što je vidljivo iz kopije zapisnika koja se nalazi u spisu apelacije.
Rješenje Osnovnog suda Brčko Distrikta BiH broj Mal-31/03 od 13. februara 2003. godine (Učesnici u postupku bili su J. i M. Lukić).
6. Osnovni sud Brčko Distrikta BiH donio je rješenje broj Mal-31/03 od 12. februara 2003. godine, kojim je naložio tužiteljima J. i M. L. da izvrše ispravku tužbe radi naknade štete, koju su podnijeli protiv Brčko Distrikta BiH. U pouci o pravnom lijeku, navedeno je da se protiv ovog rješenja može izjaviti žalba Apelacionom sudu Brčko Distirkta u roku od 8 dana od dana dostavljanja.
7. Nakon toga apelanti su podnijeli apelaciju Ustavnom sudu, gdje se pozivaju na povrede ustavnih prava, učinjene u predmetima koji su vođeni pred Osnovnim i Apelacionim sudom Brčko Distrikta BiH, u predmetima: P-446/99-I od 15. maja 2002. godine i Gž-216/02 od 26. jula 2002. godine, zatim u predmetu broj P-75/98-I koji se vodi pred Osnovnim sudom Brčko Distrikta BiH, te predmetu u kom je Osnovni sud Brčko distrikta BiH donio rješenje broj Mal-31/03 od 13. februara 2003. godine.
8. U apelaciji apelanti nisu naveli konkretna ustavna prava za koja smatraju da su povrijeđena. Iz navoda apelacije može se zaključiti da se apelanti žale na povredu prava na pravičan postupak iz člana II.3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te na povredu prava na imovinu iz člana II.3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
9. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tač. 4., 5., 14. i 17. Poslovnika Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».
Član 16. stav 2. tač. 4., 5., 14. i 17. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: 4. protekao rok za podnošenje apelacije;
5. zahtijev/apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;
14. apelacija je preuranjena;
17. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu;».
10. Ustavni sud će prvo obrazložiti svoju odluku, u pogledu žalbe apelanta na rješenje apelacionog suda Brčko Distrikta BiH broj Gž-216/02 od 26. jula 2002. godine. Naime, iz navoda apelanata, kao i iz spisa apelacije, vidljivo je da su Jovan i Milan Lukić, koji su kao stranke učestvovali u predmetnom postupku, primili drugostepeno rješenje Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH broj Gž-216/02 od 26. jula 2002. godine, najkasnije 15. avgusta 2002. godine. Naime, tog datuma J. L. je u svoje ime i u ime svog brata M. L., podnio predstavku Apelacionom sudu Brčko Distrikta BiH, tražeći da stavi van snage pomenuto rješenje.
11. Obzirom da je apelacija u Ustavnom sudu primljena 24. septembra 2003. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen Poslovnikom Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kad su apelanti primili osporeno rješenje Apelacionog suda Brčko Distrikta broj Gž-216/02 od 26. jula 2002. godine.
12. Nadalje, Ustavni sud će obrazložiti svoju odluku u pogledu žalbe apelanta na vještačenje koje je izvršeno 4. oktobra 2002. godine u predmetu broj P-75/98-I, koji se vodi pred Osnovnim sudom Brčko Distrikta BiH, radi smetanja posjeda. U apelaciji, apelant ističe da vještak i predmetni sudija nisu bili nepristrasni. Međutim, Ustavni sud se poziva na član 15. stav 3. Poslovnika koji u svom relevantnom dijelu glasi: «[...]Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu[...]». Dakle, da bi Ustavni sud mogao razmatrati apelaciju, potrebno je da postoji konačna odluka. Vještačenje predstavlja dokazno sredstvo koje se koristi u sudskim postupcima, i ono ne predstavlja «konačnu odluku» protiv koje se može izjaviti apelacija. Uvidom u zapisnik Osnovnog suda Brčko Distrikta BiH, broj P-75/98-I, vidljivo je da je navedeno vještačenje izvršeno 4. oktobra 2002. godine, te da je novo ročište bilo zakazano za 10. decembar 2002. godine. Obzirom da apelanti, pored navedenog zapisnika, nisu priložili bilo kakvu sudsku odluku u predmetu broj P-75/98-I Ustavni sud zaključuje da navedeni predmet još uvijek nije završen.
13. Imajući u vidu izneseno, Ustavni sud smatra da je apelacija preuranjena u navedenom slučaju.
14. Također, Ustavni sud će obrazložiti svoju odluku u pogledu apelantove žalbe na rješenje Osnovnog suda Brčko Distrikta BiH broj Mal-31/03 od 13. februara 2003. godine. U konkretnom slučaju apelant se žali na nepravičnost suđenja. Međutim, apelant nije izjavio žalbu na rješenje Osnovnog suda Brčko Distrikta, broj Mal-31/03 od 13. februara 2003. godine, iako je u pouci o pravnom lijeku upozoren da se ima pravo žaliti Apelacionom sudu Brčko Distrikta BiH, u roku od 8 dana od dana prijema tog rješenja. Žalba se, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, smatra efektivnim pravnim lijekom, i apelant je dužan istu koristiti prije podnošenja paleacije. Prema tome, za razmatranje apelacije nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu.
15. Konačno, Ustavni sud će obrazložiti svoju odluku u pogledu apelacije koju je J. L. podnio u ime S. L. i N. M.. Naime, uvidom u osporena rješenja Osnovnog i Apelacionog suda Brčko Distrikta, koja se pobijaju ovom apelacijom, ustanovljeno je da S. L. i N. M. nisu učestvovale u predmetnim sudskim postupcima. Također, u spisu apelacije se ne nalaze ni punomoći S. L. i N. M., kojima ovlašćuju J. L. da u njihovo ime može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. Naglašava se da u spisu apelacije postoji punomoć N. M., kojom ovlašćuje J. L. da je zastupa u predmetu koji se vodi pod brojem P-446/99-I pred Osnovnim sudom Brčko Distrikta BiH. Međutim, uvidom u rješenje Osnovnog suda Brčko distrikta BiH broj P-446/99-I od 15. maja 2002. godine, ustanovljeno je da N. M. nije evidentirana kao stranka u tom postupku.
16. Iz navedenog proizilazi da J. L. nije lice koje ima pravo da, u konkretnom slučaju, pokrene postupak pred Ustavnim sudom u ime S. L. i N. M..
17. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tač. 4., 5., 14. i 17. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko apelaciju podnese neovlašteno lice, zatim kao preuranjenu ukoliko je predmetni postupak u toku, te ukoliko apelant nije iscrpio sve pravne lijekove moguće po zakonu, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
18. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić