Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Rješenje, zaključak, obavještenje i ostali akti u predmetu AP-163/03 (P. R.)
Odluka donesena 22. 04. 2005.
- Zahtjev za preispitivanje - usvojen
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Constance Grewe, David Feldman
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-163/03
Apelacija
Rješenje, zaključak, obavještenje i ostali akti
22. 04. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije prof. David Feldman, Valerija Galić, Jovo Rosić i prof. dr. Constance Grewe, na sjednici održanoj 22. aprila 2005. godine, u predmetu broj AP-163/03, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 3. i člana 71. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
RJEŠENJE
Usvaja se zahtjev P. R., za preispitivanje odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, broj AP-163/03 od 30. juna 2004. godine.
OBRAZLOŽENJE
1. P. R. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Zenice, podnio je, 9. jula 2004. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za preispitivanje odluke Ustavnog suda broj AP-163/03 od 30. juna 2004. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-473/02 od 21. maja 2002. godine, odbačena je tužba apelanta radi isplate duga. Rješenjem Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-676/02 od 14. februara 2003. godine, usvojena je žalba tuženog, navedeneo prvostepeno rješenje ukinuto i predmet vraćen na ponovni postupak.
3. Drugim rješenjem Općinskog suda, broj P-473/02 od 21. maja 2002. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj Gž 676/02-1 od 14. februara 2003. godine, apelant je kažnjen novčanom kaznom od 300 KM, zbog vrijeđanja suda u pismenom podnesku.
4. Ustavni sud je u odluci, broj AP-163/03 od 30. juna 2004. godine, smatrajući da je apelacija podnesena protiv rješenja donesenih u parničnom postupku, kojima je odlučeno o tužbenom zahtjevu apelanta, a ne protiv rješenja o kažnjavanju apelanta zbog vrijeđanja suda, zaključio da apelaciju odbaci kao nedopuštenu, jer je preuranjena.
5. Međutim, u zahtjevu za preispitivanje odluke Ustavnog suda, broj AP-163/03 od 30. juna 2004. godine, apelant je naveo da apelacija nije bila podnesena protiv rješenja donesenih povodom njegovog tužbenog zahtjeva, u pogledu kojih je donesena navedena odluka, nego protiv rješenja o kažnjavanju apelanta zbog vrijeđanja suda.
6. Prilikom ispitivanja dopustivosti zahtjeva za preispitivanje odluke Ustavnog suda, Ustavni sud je pošao od odredbe člana 71. Poslovnika Ustavnog suda koja u relevantnom dijelu glasi:
"Član 71.
(1)U slučaju da se otkrije neka činjenica koja je po svojoj prirodi mogla uticati na ishod spora i koja, kad je odluka bila donesena, nije bila poznata Sudu i nije razumno mogla biti poznata stranci, to stranka može u roku od šest mjeseci, nakon što je stekla saznanje o toj činjenici, podnijeti zahtjev Sudu za preispitivanje te odluke.
(2)U zahtjevu iz stava 1. ovog člana treba navesti odluku čije se preispitivanje traži, kao i potrebne podatke koji ukazuju da su ispunjeni uvjeti u stavu 1. ovog člana. U prilogu zahtjeva dostavljaju se svi dokazi koji ga potkrepljuju. Zahtjev i dokumenti dostavljaju se Sekretarijatu Suda.
[...] (4)Zahtjev za preispitivanje odluke prethodno razmatra Malo vijeće koje prosljeđuje prijedlog Sudu u plenarnoj sjednici.
[...] (6)Preispitivanje odluke Suda nije moguće ako je od njenog donošenja prošlo više od jedne godine.»
7. Iz navedenog člana Poslovnika Ustavnog suda proizilazi da su uvjeti za usvajanje zahtjeva za preispitivanje odluke Ustavnog suda, postojanje činjenice koje su po svojoj prirodi mogle odlučno uticati na ishod spora i koje, kad je odluka bila donesena, nisu bile poznate Ustavnom sudu i nisu razumno mogle biti poznate stranki, te da je zahtjev podnesen u roku od šest mjeseci od saznanja o tim činjenicama, ali ne kasnije od godinu dana od donošenja odluke čije se preispitivanje zahtijeva.
8. S obzirom da je odluka Ustavnog suda, čije se preispitivanje traži, donesena 30. juna 2004. godine, a zahtjev podnesen 9. jula 2004. godine, Ustavni sud smatra da je zahtjev za preispitivanje podnesen u roku iz člana 71. st. 1. i 6. Poslovnika Ustavnog suda.
9. Ustavni sud ističe da prilikom razmatranja zahtjeva za preispitivanje odluke Ustavnog suda, Ustavni sud mora imati na umu da su, na osnovu člana VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda konačne i obavezujuće. S obzirom da zahtjev za preispitivanje odluke Ustavnog suda dovodi u pitanje konačni karakter odluke Ustavnog suda, mogućnost preispitivanja odluka Ustavnog suda, prema članu 71. Poslovnika Ustavnog suda, je izuzetan postupak i mora biti predmet strogog ispitivanja.
10. U postupku preispitivanja konačne odluke Ustavnog suda, Ustavni sud je ograničen na ispitivanje o tome da li su, prima facie, činjenice koje su podnesene, takve da bi mogle po svojoj prirodi imati odlučujući uticaj. U cilju utvrđivanja da li bi činjenice, na kojima se zasniva zahtjev za preispitivanje, mogle po svojoj prirodi imati odlučujući uticaj, one se moraju razmatrati u vezi sa odlukom Ustavnog suda za koju se traži preispitivanje. Ustavni sud u vezi s tim ističe, da zahtjev za preispitivanje, sam po sebi, nije dovoljan da dovede do zaključka da bi činjenice navedene u zahtjevu mogle, po svojoj prirodi, imati odlučujući uticaj. S druge strane, Ustavni sud ne može isključiti mogućnost, da bi činjenice koje su u pitanju mogle po svojoj prirodi imati odlučujući uticaj. Na Ustavnom sudu je da odluči, da li činjenice, navedene u zahtjevu, stvaraju nedoumicu u pogledu zaključka, sadržanog u odluci Ustavnog suda, čije se preispitivanje traži.
11. Ustavni sud, u pogledu razmatranja osnovanosti konkretnog zahtjeva za preispitivanje navedene odluke, smatra da iz sadržaja zahtjeva za preispitivanje, u odnosu na sadržaj apelacije od 23. maja 2003. godine, zaista proizilazi da je apelacija podnesena protiv rješenja o kažnjavanju apelanta zbog vrijeđanja suda, a ne protiv rješenja kojima je odlučivano o tužbenom zahtjevu apelanta, a koju činjenicu Ustavni sud nije uzeo u obzir prilikom donošenja odluke čije se preispitivanje zahtijeva. Slijedi, da je apelantov zahtjev za preispitivanje odluke Ustavnog suda, broj AP-163/03 od 30. juna 2004. godine, osnovan.
12. Iz navedenih razloga, na prijedlog Malog vijeća Ustavnog suda, a polazeći od odredaba člana 71. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić