Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-166/03 (PTP «Agroexport BS»)
Odluka donesena 28. 04. 2004.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-166/03
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 04. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 28. aprila 2004. godine, u predmetu broj AP-166/03, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 4. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija PTP “Agroexporta BS”, iz Nove Topole, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj U-1136/99 od 23. januara 2003. godine, rješenja Federalnog ministarstva finansija, broj 07-05-48/99 od 14. aprila 1999. godine i rješenja Finansijske policije, broj FP-610/7-612/7-
3/99 od 20. marta 1999. godine, zbog proteka roka za podnošenje.
OBRAZLOŽENJE
1. PTP «Agroexport BS» (u daljnjem tekstu: apelant), iz Nove Topole, zastupan po punomoćniku M. Š., advokatu iz Nove Topole, podnio je 22. maja 2003. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj U-1136/99 od 23. januara 2003. godine, rješenja Federalnog ministarstva finansija, broj 07-05-48/99 od 14. aprila 1999. godine i rješenja Finansijske policije, broj FP-610/7-612/7-3/99 od 20. marta 1999. godine.
2. Rješenjem Finansijske policije, broj 610/7-612/7-3/99 od 20. marta 1999. godine, u postupku kontrole porijekla robe, privremeno je oduzeta roba u vlasništvu P.P. «Pepito» iz Kiseljaka, koju je nabavila od apelanta.
3. Protiv navedenog rješenja P.P. «Pepito» je uložio žalbu Fedralnom ministarstvu finansija koji je svojim rješenjem, broj 07-05-48/99 od 14. aprila 1999. godine, odbio žalbu kao neosnovanu.
4. Protiv navedenog drugostepenog rješenja, apelant je podnio tužbu Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine koji je svojim rješenjem, broj U-1136/99 od 23. januara 2003. godine, odbacio tužbu apelanta zbog nedostatka njegove aktivne legitimacije.
5. Nakon toga, apelant je 22. maja 2003. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu, u kojoj navodi da mu je predmetnim rješenjem Vrhovnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine.
6. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».
Član 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:: (...)
4. protekao rok za podnošenje apelacije;».
7. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u predmetnom slučaju, tj. da li je apelant iscrpio sve efektivne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda.
8. Ustavni sud je, u skladu sa članom 33. Poslovnika Ustavnog suda, a u cilju utvrđivanja blagovremenosti apelacije, tražio od Vrhovnog suda da dostavi dostavnicu o uručenju apelantu njegove presude, broj U-1136/99 od 23. januara 2003. godine. U skladu sa zahtjevom Ustavnog suda, Vrhovni sud je 11. marta 2004. godine dostavio dostavnicu o uručenju, na osnovu koje je vidljivo da je apelant osporenu presudu primio 24. februara 2003. godine.
9. Kako je apelantu 24. februara 2003. godine uručeno rješenje Vrhovnog suda, broj U-1136/99 od 23. januara 2003. godine, a apelacija u Ustavnom sudu upućena preporučenom poštanskom pošiljkom 22. maja 2003. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen Poslovnikom Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporeno rješenje.
10. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić