Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1363/05 (F.B.)

Odluka donesena 28. 06. 2005.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1363/05

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

28. 06. 2005.

Tekst odluke

Malo vijeće Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, zamjenici predsjednika prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, na sjednici održanoj 28. juna 2005. godine, u predmetu broj AP-1363/05, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 5. i člana 78. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev F. B., za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. F. B. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Lukavca, kojeg zastupa M. R., advokat iz Tuzle, podnio je, 22. juna 2005. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj Kž 42/05 od 13. maja 2005. godine. Apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud naložio Općinskom sudu u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) da se uzdrži od izvršenja kazne zatvora koja je izrečena apelantu.

2. Općinski sud je presudom, broj Kp-14/04 od 19. novembra 2004. godine, apelanta oglasio krivim za krivično djelo unošenja opasnih materija u Federaciju BiH iz člana 160. stav 1. Krivičnog zakona Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“, br. 36/03, 37/03, 21/04 i 69/04) i krivično djelo iz člana 49. Zakona o prometu otrova („Službeni list SFRJ“, broj 13/91, „Službeni list R BiH“, br. 2/92 i 13/94) i osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci. Apelant je uložio žalbu na presudu Kantonalnom sudu.

3. Kantonalni sud je rješenjem, broj Kž 42/05 od 24. marta 2005. godine, uvažio apelantovu žalbu, ukinuo presudu Općinskog suda od 19. novembra 2004. godine i odredio glavni pretres pred Kantonalnim sudom. Nakon održanog pretresa Kantonalni sud je donio presudu, broj Kž 42/05 od 13. maja 2005. godine, kojom je apelanta oglasio krivim za krivično djelo iz člana 49. stav 1. Zakona o prometu otrova i osudio na kaznu zatvora od jedne godine.

4. Apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj je naveo da je osporenom presudom povrijeđen član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i član 13. Evropske konvencije. Apelant je također, naveo i povredu člana 4. stav 2. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, navodi da je nezakonito osuđen jer se u njegovim radnjama nisu stekla obilježja bića krivičnog djela za koje je osuđen. Apelant je također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere u kojem je naveo da od Ustavnog suda traži da „nakon preliminarnog razmatranja apelacije donese privremenu mjeru kojom se Općinskom sudu nalaže da se uzdrži od izvršenja kazne zatvora prema apelantu do odluke Ustavnog suda o apelaciji.“

5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, do donošenja konačne odluke, na zahtjev stranke, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka pred Sudom».

6. Član 78. Poslovnika Ustavnog suda primjenjiv je u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni da bi mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice čije eventualno nastupanje Ustavni sud može cijeniti jedino na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za donošenje privremene mjere, odnosno uz apelaciju.

7. Ustavni sud smatra da je soboda ličnosti nesumnjivo jedno od najvažnijih ljudskih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i Evropska konvencija. Međutim, lice koje se bez valjanog osnova poziva na ovo pravo, sa zahtjevom da se obustavi izvršenje krivične sankcije izrečene u zakonitom postupku, ne može tražiti obustavu izvršenja te krivične sankcije pred Ustavnim sudom. Naime, odluka Ustavnog suda o donošenju privremene mjere mora biti utemeljena na dokazima koji nedvosmisleno ukazuju da će nastupiti neotklonjive štetne posljedica ukoliko izvrši krivična sankcija.

8. U konkretnom slučaju, apelant nije naveo nikakve činjenice i razloge, niti je dostavio dokaze koji ukazuju na mogućnosti nastupanja neotklonjivih štetnih posljedica. U nedostatku ovakvih navoda, koji bi bili potvrđeni adekvatnim dokazima, Ustavni sud je odlučio da odbije kao neosnovan apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

9. Imajući u vidu odredbe člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio da odbije zahtjev za usvajanje privremene mjere.

10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o meritumu predmetnog slučaja.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1363/05 (F.B.) | Sudska praksa | Aktio