Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu U-1/03 (Udruženja građana "Majke Srebrenice i Podrinja" iz Vogošće i dr.)
Odluka donesena 25. 07. 2003.
- Nenadležnost za odlučivanje
Citirani propisi
Predmeti (1)
U-1/03
Ocjena ustavnosti
Odluka o dopustivosti
25. 07. 2003.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine Sarajevo Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 54. i člana 55. stav 1. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 24/99, 26/01 i 6/02), na sjednici održanoj 25. jula 2003. godine, donio je
ODLUKU
Odbacuje se zahtjev Udruženja građana "Majke Srebrenice i Podrinja" iz Vogošće i dr. za ocjenu ustavnosti Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i Aneksa 4 ovoga Sporazuma zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine” i “Službenom glasniku Republike Srpske”.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Udruženje građana «Majke Srebrenice i Podrinja», iz Vogošće, i «Nacionalna asocijacija intelektualaca BiH – Bosanaca», iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva), podnijeli su 16. januara 2003. godine zahtjev Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) za ocjenu ustavnosti Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Dejtonski mirovni sporazum) i Aneks 4 Dejtonskog mirovnog sporazuma.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Podnosilac zahtjeva je, 16. januara 2003. godine, podnio zahtjev Ustavnom sudu.
3. Zajednica prognanih, izbjeglih i iseljenih Bosanske Posavine se, 3. marta 2003. godine, pridružila zahtjevu u obliku u kojem ga je podnio podnosilac zahtjeva.
4. Podnosioci zahtjeva su 28. maja 2003 dopunili prvobitni zahtjev.
III. Činjenično stanje
5. Podnosioci zahtjeva traže od Ustavnog suda da pokrene postupak za ocjenu ustavnosti pošto su mišljenja da Dejtonski mirovni sporazum i njegov Aneks 4 nisu potpisani u skladu sa čl. 5., 155. i 268. Ustava Republike Bosne i Hercegovine koji je bio na snazi 14. decembra 1995. godine, te članom 51. Bečke konvencije o uvjetima za sklapanje međunarodnih ugovora i članom 52. Povelje Ujedinjenih nacija.
6. Podnosioci zahtjeva traže od Ustavnog suda da ispita legalitet i legitimitet Dejtonskog mirovnog sporazuma i Aneksa 4 toga Sporazuma.
IV. Zahtjev
a) Navodi iz zahtjeva
7. Podnosioci zahtjeva dalje navode da Dejtonski mirovni sporazum i Aneks 4 tog Sporazuma nisu usvojeni u skladu sa ustavnom voljom građana države. Na referendumu, u februaru 1992. godine, građani su izrazili demokratsku volju za jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu sa punim teritorijalnim integritetom i suverenitetom. Podnosioci zahtjeva, također, navode da je u to vrijeme Predsjedništvu i Skupštini Bosne i Hercegovine istekao mandat. Slijedi da oni nisu imali legitimna ovlaštenja da djeluju u ime države. Da bi pružili potporu svom zahtjevu, podnosioci zahtjeva su 28. maja 2003. godine dostavili Ustavnom sudu dopis sa listom publiciranih dokumenata i ukazali na «priznanja političkih lidera, kao npr. Biljane Plavišić i oficira Jugoslovenske narodne armije: Dragana Obrenovića, Momira Nikolića, Dražena Erdemovića i dr [...]», te presudu generalu Radoslavu Krstiću u postupcima pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju u Den Hagu.
b) Odgovor na zahtjev
8. Ustavni sud, u skladu sa članom 55. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Poslovnik Ustavnog suda), može donijeti odluku iz člana 55. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda čak i kada nije postupljeno prema članu 16. Poslovnika Ustavnog suda, pa zato Ustavni sud nije zatražio odgovore na zahtjev.
V. Dopustivost
9. Prilikom ispitivanja dopustivosti zahtjeva, Ustavni sud je pošao od člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, koji glasi:
Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući, ali ne ograničavajući se na to:
-Da li je odluka entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednom državom u skladu sa ovim Ustavom, uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.
-Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim Ustavom. Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta.
10. Ustavni sud «u vezi sa zahtjevom za ocjenjivanje ustavnosti Dejtonskog mirovnog sporazuma ističe da je Ustav Bosne i Hercegovine donesen kao Aneks IV Dejtonskog mirovnog sporazumu. Iz tog proizilazi da ne može postojati sukob i mogućnost spora između tog Sporazuma i Ustava Bosne i Hercegovine. Ustavni sud također nije nadležan da ocjenjuje ustavnost Dejtonskog mirovnog sporazuma u odnosu na Ustav Republike Bosne i Hercegovine jer je Ustavni sud ustanovljen prema Ustavu Bosne i Hercegovine sa isključivim zadatkom da podržava ovaj ustav“ (vidi odluku Ustavnog suda, U 7/97, od 21. decembra 1997, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Herzegovine», broj 7/98).
VI. Zaključak
11. Uzimajući u obzir tačku 10. ove odluke, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Ovu odluku Ustavni sud je donio jednoglasno, u sastavu: predsjednik Suda Mato Tadić i sudije Valerija Galić, Hatidža Hadžiosmanović, prof. dr. Didier Maus i prof. dr. Ćazim Sadiković. U 1/03 25. jula 2003.
Sarajevo Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić