Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu U-34/03 (“Aditex” d.o.o. Srebrenik)

Odluka donesena 17. 05. 2004.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - jednakost strana u postupku
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

U-34/03

Ocjena ustavnosti

Odluka o meritumu

17. 05. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj U 34/03, rješavajući apelaciju «Aditex» d.o.o. Srebrenik, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik Valerija Galić, sudija Jovo Rosić, sudija na sjednici, održanoj 17. maja 2004. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija “Aditex” d.o.o. Srebrenik, podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj Pž-144/01 od 25. septembra 2001. godine.

Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine” i “Službenom glasniku Republike Srpske”.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. «Aditex» d.o.o. Srebrenik (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je, 29. novembra 2001. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Pž-144/01 od 25. septembra 2001. godine. Apelant je naknadno, 29. januara 2002. godine, dopunio svoju apelaciju i dostavio presudu koju pobija apelacijom i koja je sada sastavni dio apelacije.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. U skladu sa članom 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, 18. jula 2003. godine, zatraženo je od Kantonalnog suda i DD «Sarajevska pivara» Sarajevo, koje je bilo druga stranka u postupku u kojem je donesena presuda koja se pobija apelacijom, da odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 28. jula 2003. godine, a DD «Sarajevska pivara» Sarajevo 22. augusta 2003. godine. Odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantu u skladu sa članom 25. Poslovnika Ustavnog suda.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanta i dokumenata dostavljenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.

5. Presudom Općinskog suda u Srebreniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj Mals-20/01 od 23. marta 2001. godine, tuženi apelant je obavezan da tužitelju, DD «Sarajevska pivara» Sarajevo, na ime duga za isporučenu robu isplati iznos od 2.605 KM i za zaprimljenu ambalažu iznos od 390 KM, sa zateznom kamatom počevši od dana podnošenja tužbe, te da mu naknadi troškove parničnog postupka. Općinski sud je svoju presudu zasnovao na odredbama člana 493. Zakona o obligacionim odnosima, jer je utvrdio da su tužitelj, kao prodavač, i tuženi apelant, kao kupac, bili u poslovnom odnosu, te da je iz tog poslovnog odnosa tuženi apelant dužan isplatiti određeni iznos za isporučeni višak robe i zaprimljenu ambalažu (količina piva veća od naručene), a koji je tuženi propustio da odbije u razumnom roku. Općinski sud je zaključio da se razumnim rokom, u konkretnom slučaju, ne može smatrati rok od dvije godine.

6. Presudom Kantonalnog suda, broj Pž-144/01 od 25. septembra 2001. godine, apelantova žalba izjavljena protiv presude Općinskog suda, broj Mals-20/01 od 23. marta 2001. godine, je odbijena i potvrđena prvostepena presuda. Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilno ocijenio provedene dokaze te pravilno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja. Žalbene prigovore tuženika je ocijenio kao paušalne i upravljene na odlaganje plaćanja potraživanja tužitelju.

IV. Relevantni propisi

7. U Zakonu o obligacionim odnosima («Službeni list RBiH», broj 2/92, 13/93 i 13/94) relevantan je član 493. stav 1. koji glasi:

«Član 493.

(1) Ugovorom o prodaji u privredi, kad je prodavač stvari određene po rodu dao veću količinu nego što je ugovoreno, a kupac u razumnom roku ne izjavi da višak odbija, smatra se da je primio i taj višak te je dužan platiti ga po istoj cijeni.

(...)»

8. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 42/98 i 3/99), koji je bio na snazi u vrijeme kada su donesene osporene presude, relevantne odredbe glase:

«Član 5.

Sud će svakoj stranci dati mogućnost da se izjasni o zahtjevima i navodima protivne stranke. (...)

Član 7.

Sud je dužan potpuno i istinito utvrditi sporne činjenice o kojima ovisi osnovanost zahtjeva. (...)

Član 10.

Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 203.

Svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima zasniva svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

Član 204.

Dokazivanje obuhvata sve činjenice koje su važne za donošenje odluke.

Koji će se dokazi izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, rješava sud.

Član 225.

Stranka koja predlaže da se određena osoba sasluša kao svjedok mora prije toga naznačiti o čemu ona treba svjedočiti i navesti njeno ime i prezime, zanimanje i boravište. Član 336.

Bitna povreda parničnog postupka postoji ako sud u toku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovog zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

Bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji.

(...)

13. ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka presude nerazumljiva, ako protivurječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloga, ili u kojoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi nejasni ili proturječni ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima datim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika ...».

V. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelant se žali da je presudom Kantonalnog suda, broj Pž-144/01 od 25. septembra 2001. godine, povrijeđeno njegovo pravo na pravičan postupak. Tvrdi da u postupku pred Kantonalnim sudom i Općinskim sudom u Srebreniku nije saslušan ključni svjedok M. B., u to vrijeme komercijalista tužitelja, a izjava saslušanog svjedoka Đ. Š. nije uzeta u obzir, te da nije pribavljen original narudžbenice za robu, kao i da ne postoji ugovor o poslovnoj saradnji.

b) Odgovori na apelaciju

10. Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju navodi da je u presudi, broj Pž-144/01 od 25. septembra 2001. godine, dao pojašnjenje o svim žalbenim prigovorima apelanta, kao i o razlozima na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

11. DD «Sarajevska pivara» Sarajevo osporava sve navode apelacije, smatrajući da je apelant imao pravično suđenje. Navodi da apelant nikad nije ni po nalogu suda dostavio adresu za saslušanje svjedoka M. B., da je saslušan svjedok Đ. Š. koji se nije mogao izjasniti o spornoj činjenici na koji način i u kojoj količini je dogovorena isporuka piva između parničnih stranaka. Dodaje i da je apelant imao mogućnost da na vrijeme obavijesti tužitelja o količini robe, što ovaj nije učinio sve dok tužitelj nije podnio prijedlog za izvršenje, odnosno tužbu, a tvrdnju da je roba bila pokvarena iznosi po prvi put na sudu, te da je nesporna činjenica da je apelant prvo usmeno (telefonom) kontaktirao sa tužiteljem, čime je potvrdio da je postojao usmeni dogovor.

VI. Dopustivost

12. Prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini».

13. U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, «Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».

14. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je presuda Kantonalnog suda, broj Pž-144/01 od 25. septembra 2001. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonima. Nadalje, osporenu presudu apelant je primio 24. oktobra 2001. godine, a apelaciju je podnio 29. novembra 2001. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.

15. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

16. Nadležnost Ustavnog suda u vezi sa apelacijama iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine odnosi se na pitanja koja su sadržana u Ustavu Bosne i Hercegovine. Prema tome, Ustavni sud, općenito govoreći, nije nadležan da vrši provjeru utvrđivanja činjenica niti da pravno tumači odluke redovnih sudova, osim ukoliko odluke redovnih sudova krše ustavna prava. To je u slučaju da odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, te u slučaju kad je primjena prava bila očigledno proizvoljna, kad je došlo do povrede osnovnih procesnih prava (pravičan postupak, pristup sudu, efikasni pravni lijekovi i u drugim slučajevima).

17. Apelant osporava presudu Kantonalnog suda, tvrdeći da je povrijedila njegovo pravo na pravičan postupak, odnosno pravo na pravično suđenje, koje je zagarantirano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

18. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

19. Član 6. stav 1. Evropske konvencije, prva rečenica glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]" Između ostalog ova garancija, također, obuhvata i pravo na ravnopravnost stranaka i pravo na kontradiktoran postupak, pogotovo prilikom izvođenja dokaza.

20. Konkretni predmet se odnosi na spor po tužbi protiv apelanta radi plaćanja duga za višak isporučene robe, pa bi postupak u ovom sporu, koji je vođen pred Općinskim sudom i Kantonalnim sudom, mogao imati za konsekvencu lišavanje apelanta imovine za dosuđeni iznos ukoliko za to ne postoji pravni osnov. Stoga Ustavni sud zaključuje da se ovaj postupak odnosi na apelantovo građansko pravo i da se član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjuje i u ovom slučaju. Prema tome, Ustavni sud će preispitati da li je postupak pred tim sudovima bio fer onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.

21. Ustavni sud uočava da su Kantonalni sud i, prethodno, Općinski sud, primjenjujući relevantne zakonske odredbe (član 493. Zakona o obligacionim odnosima), utvrdili da je tuženi apelant obavezan platiti za isporučeni višak robe koji je propustio da u razumnom roku odbije.

22. Vezano za prigovore apelanta da sudovi nisu proveli dokaz saslušanja navodno ključnog svjedoka i pribavili original narudžbenice, da nisu uzeli u obzir izjavu jednog od saslušanih svjedoka, te da ne postoji ugovor o poslovnoj saradnji, Ustavni sud podsjeća da važan element pravičnog suđenja predstavlja princip ravnopravnosti stranaka, koji podrazumijeva da objema stranama mora da bude data razumna mogućnost da izlože svoj predmet pod uvjetima koji ih ne stavljaju u znatno podređen položaj u odnosu na protivnika (vidi Evropski sud za ljudska prava, presuda od 27. oktobra 1993. A. 274 u predmetu Dombo Beheer B.V. protiv Holandije i Ustavni sud, odluka broj U 35/01 od 10. maja 2002. godine). Dalje Ustavni sud ukazuje na odredbe Zakona o parničnom postupku, koje su navedene u tački 8 ove odluke, a posebno na član 204. tog zakona.

23. Ustavni sud uočava da je Općinski sud izveo mnogobrojne dokaze (devet materijalnih dokaza, te saslušanje vještaka ekonomske struke i četiri svjedoka), s ciljem utvrđivanja činjeničnog stanja, te da su sudovi uzeli u obzir sve navode i tvrdnje apelanta, pri čemu su nekim dali veći, a nekim manji značaj, a svoje odluke su dovoljno jasno obrazložili. Štoviše, Općinski sud je više puta odlagao glavnu raspravu, jer na tri zakazana ročišta apelant nije pristupio, dajući mu priliku da se i na taj način izjasni o navodima protivne strane. Apelant je i to propustio da učini, pa je glavna rasprava, prema članu 276. Zakona o parničnom postupku, održana u odsutnosti uredno obaviještenog apelantovog punomoćnika. Ustavni sud ocjenjuje da apelant u postupcima pred Kantonalnim i Općinskim sudom nije bio stavljen u podređen položaj u odnosu na protivnika, te da nije došlo do procesnih povreda koje bi bile od važnosti za poštivanje principa pravičnog suđenja.

24. Ustavni sud zaključuje da osporena presuda nije povrijedila apelantova prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

25. Na osnovu člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

26. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu U-34/03 (“Aditex” d.o.o. Srebrenik) | Sudska praksa | Aktio