Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1099/05 („Kompanija Kušljić“ d.o.o. Bosanski Brod)

Odluka donesena 15. 06. 2005.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1099/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 06. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj, 15. juna 2005. godine,u predmetu broj AP-1099/05, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 9. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „Kompanija Kušljić“ d.o.o. Bosanski Brod, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj U-1062/02 od 8. decembra 2004. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. „Kompanija Kušljić“ d.o.o. Bosanski Brod (u daljnjem tekstu: apelant), iz Bosanskog Broda, podnijela je, 25. aprila 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj U-1062/02 od 8. decembra 2004. godine. Apelant je također, podnio i zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud naložio zabranu prodaje zaplijenjene apelantove robe, do donošenja odluke o apelaciji.

2. Poreska Uprava Republike Srpske – Sektor za istrage, obavještavanja i kontrolu velikih poreskih obveznika – Odjeljenje za kontrolu velikih poreskih obveznika je rješenjem, broj 01/0303/490-2401.38/02 od 3. juna 2002. godine, koje je potvrđeno rješenjem Poreske uprave Republike Srpske – Odbora za rješavanje poreskih žalbi, broj 01/0104/413-308/02 od 16. septembra 2002. godine, naložila apelantu da radi otklanjanja nepravilnosti u poslovanju koje se odnose na obračun, prijavu i neplaćene obaveze, izvrši uplatu poreza prema vrsti prihoda, u ukupnom iznosu kako je navedeno u dispozitivu prvostepene odluke. Apelant je protiv drugostepenog rješenja tužbom pokrenuo upravni spor pred Vrhovnim sudom.

3. Vrhovni sud je presudom, broj U-1062/02 od 8. decembra 2004. godine, odbio apelantovu tužbu kao neosnovanu.

4. Apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj je osporio presudu Vrhovnog suda zbog povrede prava na pravično saslušanje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Do povreda ustavnih prava je, po mišljenju apelanta, došlo, između ostalog, zbog pogrešne primjene relevantnih odredaba Zakona o akcizama i porezu na promet i činjenice da mu nije bilo omogućeno da aktivno učestvuje u postupku pred upravnim organima.

5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;».

6. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zaključuje, a pozivajući se na praksu Evropske komisije za ljudska prava (vidi odluku o dopustivosti, X protiv Francuske, aplikacija broj 9908/82, od 4 maja 1983. godine, Odluke i izvještaji (OI) broj 32), da se apelant ne može pozivati na povredu prava na pravičan postupak, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u postupku plaćanja obaveza koje proizilaze iz poreskog (javnog) zakonodavstva, osim ukoliko ne dođe do očigledne zloupotrebe toga prava. Ustavni sud je u svojim odlukama također usvojio stav da postupak plaćanja obaveza koje proizilaze iz poreskog (javnog) prava ne spada u djelokrug prava zagarantovanih članom 6. stav 1. Evropske konvencije, osim u slučaju očigledne zloupotrebe tog prava (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-547/03 od 26. avgusta 2004. godine, tačka 7). Kako, u konkretnom slučaju, Ustavni sud ne smatra da postoji zloupotreba prava, slijedi da je ovaj dio navoda apelanta inkompatibilan sa Ustavom Bosne i Hercegovine ratione materiae u smislu člana 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda.

7. Također, apelant se ne može pozivati na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ukoliko je nametanje poreskih obaveza imalo osnovu u zakonu, koji reguliše pitanja iz oblasti javnog prava, kao što je to i u konkretnom slučaju i ukoliko njegova primjena nije izazvala prekomjeran i disproporcionalan teret za pojedinca ili pravni subjekt. Kako je već navedeno u ovoj odluci nema naznaka ovakve primjene zakona u ovom slučaju (vidi odluku Ustavnog suda, broj U-27/01 od 28. septembra 2001. godine, tačka 29, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 8/02). Shodno navedenom, i ovi apelantovi navodi se moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tač. 9. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema potrebe razmatrati prijedlog apelanta za donošenje privremene mjere.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1099/05 („Kompanija Kušljić“ d.o.o… | Sudska praksa | Aktio