Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-423/04 (B.K.)
Odluka donesena 15. 06. 2005.
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-423/04
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 06. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 15. juni 2005. godine, u predmetu broj AP-423/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tač. 7. i 9. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija B. K., podnesena protiv Odluke o prekidu mandata Visokog sudskog i tužilačkog savjeta od 15. januara 2004. godine, u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, u odnosu na član 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i u odnosu na član 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija B. K., podnesena protiv Odluke o prekidu mandata Visokog sudskog i tužilačkog savjeta od 15. januara 2004. godine, u odnosu na član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 25.(c) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i u vezi sa članom 6. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, jer je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. B. K. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Trebinja, podnio je 28. aprila 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Odluke o prekidu mandata Visokog sudskog i tužilačkog savjeta (u daljnjem tekstu: VSTS) od 15. januara 2004. godine.
2. Apelant je izabran na funkciju sudije Općinskog suda u Stocu odlukom tog suda, broj Su: 201/00 od 23. maja 2000. godine. Nakon toga, apelant se prijavio na konkurs za mjesto sudije Općinskog suda u Čapljini i Mostaru, odnosno Kantonalnog suda u Mostaru u okviru reorganizacije sudova i tužilaštava koju je izvršio VSTS. Apelant nije izabran na konkursu, te mu je Odlukom o prekidu mandata VSTS od 15. januara 2004. godine prekinut mandat sudije Općinskog suda u Stocu sa 29. februarom 2004. godine.
3. Apelant se žali da mu je Odlukom VSTS od 15. janauara 2004. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje, zagarantirano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, pravo da ne bude diskriminisan iz člana 14. Evropske konvencije i člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, članom 25.(c) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i u vezi sa članom 6. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima.
4. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 7. i 9. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 2. tačka 7. i 9. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:: (...) 7. apelacija je očigledno (prima facie) neosnovana ili je zloupotrijebljeno pravo na podnošenje apelacije; (...)
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;».
5. Ustavni sud je zaključio da VSTS, kada odlučuje o imenovanju osobe na poziciju sudije, odnosno tužioca, ne djeluje kao «tribunal» u smislu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, a da odluke koje o tim pitanjima donosi VSTS, nemaju karakter odluke suda (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-121/04 od 22. aprila 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 36/05).
6. U konkretnom predmetu ne postoji krivična optužba u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti se radi o odlučivanju o građanskim pravima i obavezama, s obzirom da se apelant žali na povredu prava na pravično suđenje zbog toga što, kao osoba koja je obavljala funkciju sudije redovnog suda, nije bio ponovno izabran na tu funkciju u okviru raspisanog konkursa.
7. Kao opšte pravilo član 6. stav 1. Evropske konvencije zahtijeva da postoji spor oko prava i obaveza i da oni budu građanske prirode. Ustavni sud je, oslanjajući se na jurisprudenciju Evropskog sud za ljudska prava, u pogledu spora oko pitanja zaposlenja u javnoj službi, zaključio da se u pogledu primjene člana 6. stav 1. mora napraviti izuzetak u odnosu na specifičan vid zaposlenja koji povlači za sobom obavljanje poslova od javnog interesa.
8. Iz djelokruga člana 6. stav 1. Evropske konvencije je isključen spor koji pokrenu javni službenici čiji posao ukazuje na specifične aktivnosti javnih službi i ako su ti službenici odgovorni za zaštitu opštih interesa države ili drugih javnih vlasti (pripadnici oružanih snaga, policije i drugih snaga za održavanje reda, nosioci pravosudnih funkcija, carinski službenici, diplomatsko osoblje i dr.). Prema tome, spor između organa javne vlasti i zaposlenih koji rade na mjestima koja uključuju sudjelovanje u izvršavanju ovlaštenja proizašlih iz javnog prava, ne povlači za sobom primjenu člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Pellegrin protiv Francuske, presuda od 8. decembra 1999. godine, broj aplikacije 28541/95, st. 64. do 67. i Dom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, odluka o prihvatljivosti broj CH/02/10476 od 1. aprila 2003. godine, tač. 19. i 20).
9. U konkretnom slučaju spor se odnosi na apelantova prava u vezi sa Odlukom VSTS o prekidu mandata sudije Općinskog suda u Stocu. Sudije u Bosni i Hercegovini dužnost obavljaju u skladu sa ustavima i zakonima, odluke donose na osnovu stručnog znanja, savjesno, odgovorno i nepristrano s ciljem provođenja vladavine zakona i štite slobode i prava pojedinca zaštićena ustavima i Evropskom konvencijom. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da apelantov položaj iziskuje, u smislu pripadajućih obaveza i dužnosti sudije, sudjelovanje u vršenju sudske vlasti koje ima za cilj zaštitu i opštih interesa države (vidi Ustavni sud, Odluka broj U-104/03 od 19. aprila 2004. godine i Odluka o dopustivosti, broj AP-121/04 od 22. aprila 2005. godine.).
10. Iz ovog proizlazi da Ustavni sud nema nadležnost da ispituje navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije u postupku u kojem se apelant kao vršilac javne funkcije žali na odluku Vijeća o prestanku mandata. Slijedi da su apelantovi navodi inkompatibilni ratione materiae s Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Apelant se također žali na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Član 13. Evropske konvencije ima supsidijaran karakter. To znači da član 13. Evropske konvencije ne garantuje pravo na djelotvoran pravni lijek u svim slučajevima, već samo u slučajevima koji se tiču prava garantovanih Evropskom konvencijom, pri čemu se ne mora neophodno utvrditi kršenje nekog od tih prava. Stoga, da bi se utvrdilo da li je došlo do povrede člana 13. Evropske konvencije, potrebno je utvrditi da li apelant ima neko pravo zagarantovano Evropskom konvencijom. Iako to eksplicitno ne navodi, iz apelacije proizilazi da se apelant žali na kršenje člana 13. u vezi sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije. Međutim, kako je već rečeno, spor koji pokrenu javni službenici čiji položaj ukazuje na specifične aktivnosti javnih službi, isključen je iz djelokruga člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Osim toga, Evropska konvencija ne sadrži ni pravo na rad, kao ni pravo na zaposlenje u javnoj službi (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Glasenapp protiv Njemačke, od 28. avgusta 1986. godine, Serija A, broj 104, stav 48).
12. Iz ovoga proizilazi da je i ovaj dio apelacije, koji se odnosi na navodnu povredu člana 13. u vezi sa članom 6. stav. 1. Evropske konvencije, ratione materiae inkompatibilan sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. Dalje, apelant ističe da su mu povrijeđeni pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 25.(c) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i u vezi s članom 6. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, odnosno pravo na jednak pristup javnoj službi i pravo na rad.
14. Međutim, apelant osim ovih paušalnih navoda, nije ponudio niti jedan dokaz koji bi učinio vjerovatnim i mogućim da se radi o povredi navedenih ustavnih prava.
15. Apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjka dokaza koji, sa dovoljnom jasnoćom, pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća, te ako nije dovoljno potkrijepljena i ako nema izgleda na uspjeh (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti, broj A
P-373/04 od 18. maja 2005. godine).
16. Zbog toga, Ustavni sud je i ove navode apelanta odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovane.
17. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tač. 7. i 9. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana ili je zloupotrijebljeno pravo na podnošenje apelacije, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
18. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić