Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-700/04 (S.Š.)
Odluka donesena 15. 06. 2005.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanska prava i obaveze - utvrđivanje i spor
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Član 6. EK – pravo na pravično suđenje - općenito
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-700/04
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 06. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić na sjednici održanoj 15. juna 2005. godine, u predmetu broj AP-700/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tač. 7. i 9. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S. Š., podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj Už-01/04 od 7. juna 2004.
godine, rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj Ur-06/04 od 31.
marta 2004. godine, odluke Visokog sudskog i tužilačkog savjeta Federacije Bosne i Hercegovine od 11. decembra 2003. godine i odluke o prekidu mandata Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Federacije Bosne i Hercegovine, od 12. novembra 2003. godine, u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1., zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S. Š., podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj Už-01/04 od 7. juna 2004.
godine, rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj Ur-06/04 od 31.
marta 2004. godine, odluke Visokog sudskog i tužilačkog savjeta Federacije Bosne i Hercegovine od 11. decembra 2003 i odluke o prekidu mandata Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Federacije Bosne i Hercegovine od 12. novembra 2003. godine, u odnosu na član II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 25.(c) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i u vezi sa članom 6. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, jer je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. S. Š. (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Sarajeva, podnijela je, 10. augusta 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj Už-01/04 od 7. juna 2004. godine, rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj Ur-06/04 od 31. marta 2004. godine, odluke Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: VSTV) od 11. decembra 2003. godine i odluke o prekidu mandata VSTV od 12. novembra 2003. godine.
2. Apelantica je obavljala funkciju sudije Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud). Po raspisanom konkursu za ponovni izbor sudija, apelantica se prijavila na konkurs za mjesto sudije Kantonalnog suda, u okviru reorganizacije sudova i tužilaštava od strane VSTV. Apelantica nije izabrana na konkursu, te joj je odlukom o prekidu mandata VSTV od 12. novembra 2003. godine, prekinut mandat sudije Kantonalnog suda, sa danom 31. decembar 2003. godine.
3. Odlučujući o zahtjevu apelantice za ponovno razmatranje navedne odluke o prekidu mandata, VSTV je donijelo odluku od 11. decembra 2003. godine, kojom se zahtjev za ponovno razmatranje odluke o prekidu mandata odbacuje. Na navedenu odluku apelantica nije imala pravo žalbe. U obrazloženju te odluke navedeno je da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za ponovno razmatranje odluke o prekidu mandata, u skladu sa članom 79. stav 2. Zakona o VSTV Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 22/02 i 42/02), te je zahtjev odbačen kao nedopušten, u skladu sa članom 33. Poslovnika VSTV za prelazni period («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 38/02).
4. Nakon toga, apelantica je podnijela tužbu Sudu Bosne i Hercegovine, koji je rješenjem, broj Ur-06/04 od 31. marta 2004. godine, koje je potvrđeno rješenjem Apelacionog vijeća Suda Bosne i Hercegovine, broj Už-01/04 od 7. juna 2004. godine, tužbu apelantice odbacio obrazlažući rješenje tako da se, u konkretnom slučaju, ne radi o konačnoj upravnoj stvari, niti je VSTV tijelo protiv čijih se odluka može voditi upravni spor, jer tuženo VSTV nije institucija Bosne i Hercegovine u smislu člana 8. Zakona o upravnim sporovima BiH («Slubeni glasnik BiH», broj 19/02).
5. Apelantica se u apelaciji žali da su joj povrijeđena prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te prava iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije u pogledu prava da ne bude podvrgnuta mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni i, najzad, pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 25.(c) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i u vezi s članom 6. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, odnosno pravom na jednak pristup javnoj službi i pravom na rad.
6. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tač. 7. i 9. Poslovnika Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 2. tač. 7. i 9. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)
7. apelacija je očigledno (prima facie) neosnovana ili je zloupotrijebljeno pravo na podnošenje apelacije;
(...)
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;».
7. Apelantica se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, a u vezi sa postupkom izbora i imenovanja sudija, odnosno donošenja odluke o prekidu mandata sudije.
8. Ustavni sud ističe da je isključen iz djelokruga člana 6. stav 1. Evropske konvencije spor koji pokrenu javni službenici čiji posao ukazuje na specifične aktivnosti javnih službi i ako su ti službenici odgovorni za zaštitu opštih interesa države ili drugih javnih vlasti (pripadnici oružanih snaga, policije i drugih snaga za održavanje reda, nosioci pravosudnih funkcija, carinski službenici, diplomatsko osoblje i dr). Prema tome, spor između organa javne vlasti i zaposlenih koji rade na mjestima koja uključuju sudjelovanje u izvršavanju ovlasti proizašlih iz javnog prava, ne povlači za sobom primjenu člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj U-104/03 od 19. aprila 2004. godine i AP-121/04 od 22. aprila 2005. godine, Evropski sud za ljudska prava, Pellegrin protiv Francuske, presuda od 8. decembra 1999. godine, broj aplikacije 28541/95, st. 64. do 67.).
9. Iz ovog proizilazi da Ustavni sud nema nadležnost da ispituje navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije u postupku u kojem se apelantica, kao vršilac javne funkcije, žali na odluku VSTV o prestanku mandata. Slijedi, da su navodi apelantice inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Apelantica se takođe, žali na povredu prava na zabranu mučenja i podvrgavanja neljudskom ili ponižavajućem postupku ili kažnjavanju iz člana 3. Evropske konvencije, koji u relevantnom dijelu glasi: "Niko neće biti podvrgnut mučenju, neljudskom ili ponižavajućem postupku ili kažnjavanju". Međutim, pošto se apelantica žali na odluku VSTV kojom joj je prestao mandat sudije Kantonalnog suda, činjenično i pravno nikako nije moguće povezati navode apelantice sa odredbama člana 3. Evropske konvencije, koji štite pojedince od podvrgavanja nehumanom tretmanu i mučenju, pa su navodi apelantice u ovom dijelu paušalne prirode i zbog toga prima facie (očigledno) neosnovani.
11. Dalje, apelantica ističe da su joj povrijeđeni pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 25.(c) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i u vezi s članom 6. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, odnosno pravo na jednak pristup javnoj službi i pravo na rad.
12. Međutim, apelantica osim ovih paušalnih navoda, nije ponudila niti jedan dokaz koji bi učinio vjerovatnim i mogućim da se radi o povredi navedenih ustavnih prava.
13. Apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-16/02 od 26. septembra 2004. godine i AP-1103/04 od 17. februara 2004. godine). Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjka dokaza koji, sa dovoljnom jasnoćom, pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća, te ako nije dovoljno potkrijepljena i ako nema izgleda na uspjeh (vidi Ustavni sud, neobjavljena odluka o dopustivosti, broj AP-373/04 od 18. maja 2005. godine).
14. Zbog toga, Ustavni sud je i ove navode apelantice odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovane.
15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tač. 7. i 9. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana ili je zloupotrijebljeno pravo na podnošenje apelacije, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić