Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-716/04 (G.I.)
Odluka donesena 15. 06. 2005.
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-716/04
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 06. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 15. juna 2005. godine, u predmetu broj AP-716/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tač. 7. i 9. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija G. I., podnesena protiv akata Kantonalnog tužilaštva Tuzlanskog kantona, broj KT-3569/03 od
14. i 29. jula 2004. godine, u pogledu povrede prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, jer je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija G. I., podnesena protiv akata Kantonalnog tužilaštva Tuzlanskog kantona, broj KT-3569/03 od
14. i 29. jula 2004. godine, u pogledu prava iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. G. I. (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Tuzle, podnijela je, 13. augusta 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv akata Kantonalnog tužilaštva Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo), broj KT-3569/03 od 14. i 29. jula 2004. godine.
2. Apelantica je Kantonalnom tužilaštvu, 24. jula 2000. godine, podnijela krivičnu prijavu, protiv osumnjičenog F. P., koju je dopunila 16. novembra 2000. godine i 27. marta 2001. godine, zbog zloupotrebe položaja ili ovlasti, iz člana 358. stav 1. i zbog produženog krivičnog djela davanje lažnog iskaza, iz člana 328. stav 3. ranijeg Krivičnog zakona Federacije BiH.
3. Aktom Kantonalnog tužilaštva, broj KT-3569/03 od 14. jula 2004. godine, koji je po pritužbi apelantice potvrđen aktom istog tužilaštva, broj KT-3569/03 od 29. jula 2004. godine, obustavljena je istraga protiv osumnjičenog, jer je utvrđeno da ne postoje osnovi sumnje da je prijavljeni učinio navedena krivična djela.
4. Apelantica smatra da je na ovaj način povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje, pravo na imovinu i pravo na nediskriminaciju iz člana II/3.e) i k) i člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. i člana 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tač. 7. i 9. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 2. tač. 7. i 9. Poslovnika Ustavnog suda glase: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)
7. apelacija je očigledno (prima facie) neosnovana ili je zloupotrebljeno pravo na podnošenje apelacije. (...)
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;».
6. U konkretnom slučaju, Kantonalno tužilaštvo je odlučivalo o krivičnoj prijavi apelantice protiv trećeg lica, a apelantica se žali da je Kantonalno tužilaštvo neosnovano obustavilo istragu protiv tog lica. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. Evropske konvencije garantuju pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Naime, samo takvo lice može se smatrati «žrtvom» u smislu garancija uživanja navedenog prava. Prema tome, obrnuto tumačenje, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv drugog lica ili ko je na drugi način zainteresiran za rezultat tog krivičnog postupka, prevazilazilo bi okvire tumačenja člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-
408/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Iz navedenog proizilazi da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije nisu primjenjivi u konkretnom slučaju, slijedi da su navodi apelacije vezani za povredu prava na pravično suđenje inkompatibilni ratione materie sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Budući da se u postupku koji apelantica osporava, odlučivalo o krivičnoj prijavi protiv trećeg lica, te da se postupak ni na koji način nije odnosio na imovinska prava apelantice, njeni navodi o povredi člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju su takođe, inkompatibilni ratione materie sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U pogledu navoda iz apelacije o kršenju prava na zabranu diskriminacije, Ustavni sud naglašava da do kršenja ovog prava dolazi ukoliko a) postoji različit tretman b) jednakih predmeta c) bez objektivnog i razložnog obrazloženja, ili ako d) nedostaje proporcionalnost između željenog cilja i upotrijebljenih sredstava. Prema tome, obim zaštite člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana
14. Evropske konvencije se očigledno ne odnosi na konkretni slučaj u kojem se pobijanim aktom obustavlja istraga protiv trećeg lica, te su ovi navodi iz apelacije očigledno (prima facie) neosnovani.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tač. 7. i 9. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, odnosno ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić