Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1065/04 (J. i S. P.)
Odluka donesena 15. 06. 2005.
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1065/04
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 06. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 15. juna 2005. godine, u predmetu broj AP-1065/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 7. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija J. i S. P., podnesena protiv presude Okružnog suda u Doboju, broj Kž-81/04 od 23.
septembra 2004. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. J. i S. P. (u daljnjem tekstu: apelantice), iz Doboja, podnijele su, 6. decembra 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Kž-81/04 od 23. septembra 2004. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Doboju, broj K-1-14/03 od 4. maja 2004. godine, V. Đ. je oslobođen od optužbe da je počinio krivično djelo teške krađe iz člana 222. stav 1. tačka 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske. Istom presudom apelantica Jasminka Potogija, kao oštećena, sa imovinsko pravnim zahtjevom je upućena na parnični postupak.
3. Presudom Okružnog suda, broj Kž-81/04 od 23. septembra 2004. godine, odbijena je kao neosnovana žalba Okružnog tužioca u Doboju i potvrđena presuda Osnovnog suda u Doboju, broj K-1-14/03 od 4. maja 2004. godine, dok je žalba apelantice J. P., kao oštećene, odbačena kao nedozvoljena.
4. Apelantice se žale zbog odluke suda o upućivanju sa imovinsko-pravnim zahtjevom na parnični postupak, navodeći povrede prava iz čl. 6, 8, 13. i 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i prava iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 7. Poslovnika Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 2. tačka 7. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)
7. apelacija je očigledno (prima facie) neosnovana ili je zloupotrijebljeno pravo na podnošenje apelacije;».
6. Iz prakse oragana Evropske konvencije, koju slijedi Ustavni sud, proizilazi da pojedinac može imati pravo na utvrđivanje njegovih građanskih prava u krivičnom postupku, ako se građanska tužba može podnijeti, ili je podnesena u krivičnom postupku (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Luksemburga, aplikacija broj 8366/78, Odluke i izvještaji (OI), broj 16). U konkretnom slučaju, apelantica, J. P., je postavila imovinsko-pravni zahtjev u predmetnom krivičnom postupku. Međutim, pravosnažnom presudom je optuženi oslobođen od optužbe, a ona kao oštećena, sa imovinsko-pravnim zahtjevom upućena na parnični postupak. Osnovni sud je tako odlučio primjenom člana 108. stav 2. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske («Službeni list SFRJ», br. 26/86, 74/87, 57/89, 3/90 i «Službeni glasnik Republike Srpske», br. 26/93, 14/94, 6/97 i 61/01), prema kojem, kada sud donese presudu kojom se okrivljeni oslobađa optužbe ili kojom se optužba odbija ili kad rješenjem obustavi krivični postupak, uputiće oštećenog da imovinsko-pravni zahtjev može ostvarivati u parnici. Prema tome, Ustavni sud smatra da apelacija ne otkriva da postoji povreda prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
7. Ustavni sud takođe, smatra da, osim paušalnog navođenja ostalih ustavnih prava, apelacija ne sadrži nikakve navode, činjenice i dokaze koji bi upućivali na zaključak o mogućem kršenju tih prava, pa slijedi da su navodi apelantica, očigledno (prima facie) neosnovani.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 7.
Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana ili je zloupotrijebljeno pravo na podnošenje apelacije, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić