Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1088/04 (N.Z.)

Odluka donesena 15. 06. 2005.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1088/04

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 06. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 15. juna 2005. godine, u predmetu broj AP-1088/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 17. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija N. Z., podnesena zbog toga što je na građevinskom neizgrađenom zemljištu koje mu je bilo dodijeljeno, drugi investitor izgradio objekat, zbog neiscpljivanja pravnih lijekova mogućih po zakonu

OBRAZLOŽENJE

1. N. Z. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Mostara, koga zastupa A. Z. iz Mostara, podnio je, 13. decembra 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što je na građevinskom neizgrađenom zemljištu koje mu je bilo dodijeljeno, drugi investitor izgradio objekat

2. Rješenjem Komisije za urbanizam, građevinarstvo, stambene i komunalne poslove, opštine Trebinje, broj 07-475-123/87 od 24. jula 1987. godine, apelantu je bilo dodjeljeno, uz naknadu, na korištenje građevinsko neizgrađeno zemljište pobliže označeno kao k.č. broj 1797/7, pašnjak u površini od 240 m2 upisana u z.k..ul. br. 18 KO Trebinje kao društvena svojina sa 1/1 sa pravom raspolaganja opštine Trebinje i k.č. br. 1764/5, pašnjak u površini od 100 m2 upisana u z.k. ul. br. 19 KO Trebinje kao društvena svojina sa pravom raspolaganja opštine Trebinje. Apelant navodi da je po pravomoćnosti navedenog rješenja isto provedeno u zemljišnim knjigama, tako da su navedene parcele upisane i uknjižene u zk. ul. broj 3573 KO Trebinje na ime apelanta.

3. Rješenjem Opštinskog sekretarijata za prostorno uređenje i imovinsko pravne poslove, Trebinje, broj 07-364-383/91 od 26. marta 1992. godine, apelantu je data urbanistička saglasnost za izgradnju stambeno poslovnog objekta na navedenom zemljištu. Apelant navodi da je nakon toga u cilju prikupljanja ostale potrebne dokumentacije izvršio razne uplate kod nadležnih organa. Navodi da mu je navedeno zemljište bilo dodjeljeno zbog rješavanja njegovog stambenog pitanja, ali da do izgradnje stambenog objekta nije došlo zbog izbijanja rata.

4. Apelant navodi da je, u maju 2001. godine, saznao da će se na navedenom zemljištu graditi stambeni objekat i da se za to vrše pripremni radovi. U julu 2002. godine, je otišao u Trebinje, iz kojeg je bio protjeran prije deset godina, i ustanovio da je na njegovom zemljištu izgrađen stambeni objekat. Investitor i vlasnik navedenog objekta je d.o.o. «Leoplastika», Trebinje.

5. On se također žali da su uposlenici u Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove Republike Srpske-Područne jedinice Trebinje, u 2001. godini, izvršili prenumeraciju postojećih njegovih parcela, na način da su njegove parcele poništili i formirali novu parcelu dajući joj novi broj i novu površinu. Smatra da su oni na taj način zloupotrijebili svoj službeni položaj i počinili krivično djelo falsifikovanja, o čemu je on izvjestio Republičku upravu za geodetske i imovinsko-pravne poslove Republike Srpske u Banjaluci, ali da od njih nikada nije dobio odgovor.

6. Apelant navodi da nije tražio sudsku zaštitu od lokalnih sudova zbog njihove pristrasnosti, te je pokušao svoje pravo ostvariti putem međunarodnih organizacija.

7. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio». Član 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:

(...)

17. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu;».

8. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

9. U konkretnom slučaju, apelant nije pokrenuo nikakav postupak u smislu pozitivnih propisa, kako bi došao do konačne odluke, koja bi mogla biti predmet preispitivanje od strane Ustavnog suda. Prema tome, za razmatranje apelacije nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu.

10. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1088/04 (N.Z.) | Sudska praksa | Aktio