Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu U-41/03 (I.Š.)
Odluka donesena 26. 09. 2003.
- Neovlašteni podnosilac
Citirani propisi
Predmeti (1)
U-41/03
Ocjena ustavnosti
Odluka o dopustivosti
26. 09. 2003.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine Sarajevo Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 54. i člana 55. stav 1. tačka 2. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 24/99, 26/01 i 6/02), na sjednici održanoj 26. septembra 2003. godine, donio je
ODLUKU
Odbacuje se zahtjev I. Š. za ocjenu ustavnosti člana 143. Zakona o radu («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 43/99, 32/00), jer ga je podnijelo neovlašteno lice.
Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine” i “Službenom glasniku Republike Srpske”.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. I. Š. (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva), iz Breze, podnio je 10. jula 2003. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu ustavnosti člana 143. Zakona o radu.
II. Činjenično stanje
2. Činjenice predmeta, koje proizilaze iz navoda apelanta i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
3. Član 143. Zakona o radu, koji je donesen 1999. godine, je regulisao status radnika na čekanju posla, pri čemu je institucionalna zaštita ovog člana bila u sklopu nadležnosti sudova Federacije Bosne i Hercegovine. Međutim, ovaj član je izmijenjen i dopunjen 2000. godine.
4. Izmjenama i dopunama navedene odredbe Zakona o radu utvrđena je nova procedura po kojoj se postupa u rješavanju žalbi radnika u kojima traže ponovno uspostavljanje svog radnog odnosa ili naknadu zbog otpuštanja, kao i nova instituticonalna zaštita za takve žalbe (za predmete koji nisu riješeni do 5. februrara 2000. godine), uspostavljanjem kantonalne komisiju za sprovođenje člana 143. ovoga zakona.
5. Iz zahtjeva se može zaključiti da podnosilac zahtjeva pripada grupi radnika na koju se primjenjuje odredba člana 143. Zakona o radu. Podnosilac zahtjeva navodi da je 2000. godine pokrenuo postupak pred Kantonalnom komisijom u Zenici, ali da ta komisija nije okončala ovaj postupak koji, prema mišljenju podnosioca zahtjeva, traje suviše dugo.
III. Zahtjev
a)Navodi iz zahtjeva
6. Podnosilac zahtjeva traži od Ustavnog suda da pokrene postupak za ocjenu ustavnosti člana
143. Zakona o radu, ističući da je retroaktivnom primjenom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu, u dijelu koji se tiče statusa radnika iz 1991. godine, došlo do povrede Ustava Bosne i Hercegovine i Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Nadalje, podnosilac zahtjeva navodi da izmjene i dopune Zakona iz 2000. godine ne predviđaju bilo kakvu sudsku zaštitu u sporovima iz člana 143., te da postojanje Kantonalne komisije ne odražava niti ima karakter suda.
b) Odgovor na zahtjev
7. Ustavni sud, u skladu sa članom 55. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, nije tražio od strana u postupku da dostave svoje odgovore na zahtjev.
IV. Dopustivost
8. Pri ocjenjivanju dopustivosti ovog zahtjeva, Ustavni sud je pošao od odredbe člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 55. stav 1. tačka 2. Poslovnika Ustavnog suda. Član VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući ali ne ograničavajući se na to: Da li je odluka entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednom državom u skladu sa ovim Ustavom, uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.
Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim Ustavom. Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta.» Član 55. stav 1. tačka 2. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Na sjednici, kojoj mogu prisustvovati samo sudije i lica odgovorna za vođenje zapisnika, Sud donosi odluku kojom odbacuje zahtjev. Ovakvu odluku Sud će donijeti kad utvrdi da: [...] 2.je zahtjev podnesen od neovlaštenog lica;».
9. Uzimajući u obzir naprijed navedene ustavne odredbe, Ustavni sud zaključuje da podnosilac zahtjeva nije nadležan da pokrene postupak u vezi sa nadležnošću Ustavnog suda iz člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine. Stoga, zahtjev treba odbaciti kao nedopustiv. Nadalje, konstatacija podnosioca zahtjeva o vođenju njegovog postupka pred Kantonalnom komisijom u Zenici, po shvatanju Ustavnog suda, nema utjecaja na dopustivost ovog zahtjeva iz člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine.
V. Zaključak
10. U skladu sa članom 54. i članom 55. stav 1. tačka 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u izreci ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Ovu odluku Ustavni sud je donio jednoglasno, u sastavu: predsjednik Suda Mato Tadić i sudije prof. dr. David Feldman, Valerija Galić, Hatidža Hadžiosmanović, prof. dr. Didier Maus, prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović.
U 41/03 26. septembra 2003.
Sarajevo Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić