Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu U-115/03 (N.N.)

Odluka donesena 21. 07. 2004.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Građanski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković, Tudor Pantiru, David Feldman

Citirani propisi

Predmeti (1)

U-115/03

Ocjena ustavnosti

Odluka o meritumu

21. 07. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj U 115/03, rješavajući apelaciju N. N., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik Tudor Pantiru, potpredsjednik Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik Hatidža Hadžiosmanović, sudija David Feldman, prof. sudija Valerija Galić, sudija Jovo Rosić, sudija na sjednici, održanoj 21. jula 2004. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija N. N. podnesena protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću, broj Gž-325/02 od 28. juna 2002.

godine i Općinskog suda u Sanskom Mostu, broj Mal-36/01 od 26.

novembra 2001. godine.

Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine” i “Službenom glasniku Republike Srpske”.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. N. N. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sanskog Mosta, kojeg zastupa N. H., advokat iz Sanskog Mosta, podnio je, 16. septembra 2002. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću, broj Gž- 325/02 od 28. juna 2002. godine, i Općinskog suda u Sanskom Mostu, broj Mal-36/01 od 26. novembra 2001. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od učesnika u postupku Kantonalnog suda u Bihaću, Općinskog suda u Sanskom Mostu i JP PTT Saobraćaja BiH Direkcija PTT Saobraćaja Bihać, zatraženo je 12. februara 2004. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud u Bihaću je odgovor na apelaciju dostavio 16. februara 2004. godine, a JP PTT Saobraćaja BiH Direkcija PTT Saobraćaja Bihać 13. februara 2004. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.

5. Povjerilac JP PTT Saobraćaja BiH Sarajevo Direkcija PTT Saobraćaja Bihać je, 20. jula 2000. godine, podnio Općinskom sudu u Sanskom Mostu prijedlog za izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave, protiv apelanta, zbog duga (pretplata) u iznosu od 282,50 KM po osnovu ugovora o korištenju GSM usluga za period od 28. jula 1999. godine do 5. juna 2000. godine.

6. Općinski sud u Sanskom Mostu je, rješenjem broj I-259/00 od 1. novembra 2000. godine, dozvolio predloženo izvršenje. Apelant je na ovo rješenje izjavio prigovor, pa je nastavljen parnični postupak.

7. Općinski sud u Sanskom Mostu je donio presudu, broj Mal-36/01 od 26. novembra 2001. godine, kojom je apelantu naloženo da na ime duga po osnovu ugovora o korištenju GSM usluga (pretplata) za period od 28. jula 1999. godine do 5. juna 2000. godine, isplati tužitelju JP PTT Saobraćaja BiH Sarajevo Direkcija PTT Saobraćaja Bihać, iznos od 282,50 KM sa pripadajućom kamatom i da naknadi troškove sudskog postupka. Ovakvu odluku sud je donio na osnovu uvida u analitičku karticu apelanta kao korisnika GSM usluga i ostalih spisa, na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja i na osnovu ugovora zaključenog između tužitelja i apelanta i Zakona o poštanskim, telegrafskim i telefonskim uslugama ("Službeni list Republike Bosne i Hercegovine", br. 2/92 i 13/94).

8. Kantonalni sud u Bihaću je, rješavajući apelantovu žalbu, presudom broj Gž-325/02 od 28. juna 2002. godine, žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu Općinskog suda u Sanskom Mostu, broj Mal-36/01 od 26. novembra 2001. godine. Ovakvu odluku sud je donio jer nije našao bitne povrede odredbi parničnog postupka, a na utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjen materijalni zakon, s obzirom da se presuda u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

IV. Relevantni propisi

9. U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 42/98) relevantne odredbe glase:

"Član 449.

Sporovi male vrijednosti, prema odredbama ove glave, jesu sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje i novcu koje ne prelazi svotu od 1.000 KM.

[...] Član 458.

Presuda ili rješenje kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka iz člana 336. stava 2. ovog zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

[...]

10. U Zakonu o poštanskim, telegrafskim i telefonskim uslugama ("Službeni list Republike Bosne i Hercegovine", br. 2/92 i 13/94), relevantne odredbe glase:

"Član 74.

(1) PTT organizacija može pretplatnički telefon privremeno isključiti iz saobraćaja: [...] 2) ako nastupe tehničke smetnje u PTT mreži na koju je priključen - do otklanjanja smetnji; 3) ako se izvode radovi na rekonstrukciji ili proširenju PTT mreže na koju je priključen - do završetka radova;

[...] (2) PTT organizacija može pretplatnički telefon privremeno isključiti i ako telefonski pretplatnik ne izmiri svoje dugovanje iz pretplatničkog odnosa u roku od osam dana od dana prijema pismene opomene od PTT organizacije zbog duga koji nije izmirio u roku od osam dana od dana prijema računa, i to:

[...] 2) u roku od 30 dana - ako je telefonski pretplatnik bilo koja druga organizacija udruženog rada ili druga organizacija, odnosno organ ili pojedinac.

(3) Za vrijeme privremenog isključenja pretplatničkog telefona iz saobraćaja po odredbama stava 1. tač. 2. i 3. ovog člana, pretplata se ne plaća.

Član 75.

[...] (2) Pretplatnički odnos telefonskog pretplatnika i PTT organizacije može prestati i na osnovu pismenog otkaza telefonskog pretplatnika, uz otkazni rok koji ne može biti kraći od 15 dana."

V. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelant u apelaciji navodi da su sudovi pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili Zakon o parničnom postupku i Zakon o obligacionim odnosima, te primijenili Zakon o PTT uslugama koji ne postoji. Tužilac je onemogućio korištenje pretplatničkih usluga apelantu mimo ugovorenih obaveza i zakona i potražuje dug za period za koji nije pružao usluge. Apelantu, nakon sudskog postupka, nije jasno koja su prava i obaveze iz ugovora o korištenju pretplatničkih usluga, do kada traje ugovor i kad se može onemogućiti korištenje usluga. Sudovi su procijenili samo navode tužioca, jer ovaj ima monopol na tržištu, čime vrše diskriminaciju stranaka. Na ovaj način, odlukama sudova povrijeđena su apelantova prava zaštićena članom II/3.e), f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6., 8., 13., 14. i 17. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

b) Odgovor na apelaciju

12. Kantonalni sud u Bihaću i JP PTT Saobraćaja Direkcija PTT Saobraćaja u Bihaću su, u odgovorima na apelaciju, naveli kako smatraju da osporenim presudama nisu prekršena ljudska prava, te predlažu da se apelacija odbije kao neosnovana.

VI. Dopustivost

13. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

14. U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.

15. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je presuda Kantonalnog suda u Bihaću, broj Gž-325/02 od 28. juna 2002. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonima. Nadalje, osporenu presudu apelant je primio 16. augusta 2002. godine, a apelaciju Ustavnom sudu je podnio 16. septembra 2002. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.

16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

17. Apelant pobija navedene presude, tvrdeći da su tim presudama povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e), f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno čl. 6., 8., 13., 14. i 17. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(…)

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

18. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]"

19. Ustavni sud smatra da se postupak pred sudovima u konkretnom slučaju odnosi na utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanta, te se član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjuje u datom slučaju. Prema tome, Ustavni sud mora preispitati da li je spor pred sudovima bio pravičan onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.

20. Apelantova žalba se uglavnom odnosi na nepravilno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava u sudskom postupku.

21. Ustavni sud napominje da nije nadležan da vrši provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su nižestepeni sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke nižih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi odluku Ustavnog suda, broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 31/03).

22. Pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije, od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68. i odluku Ustavnog suda, broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 38/03).

23. Pravo na pravično suđenje daje, inter alia, mogućnost da se predoče razlozi za donošenje sudske odluke u određenom pravcu, s obzirom da to omogućava apelantu da djelotvorno koristi raspoložive pravne lijekove. Međutim, član 6. Evropske konvencije ne predviđa da sud ispituje sve argumente koje su strane izložile u toku postupka, nego samo argumente koje sud smatra relevantnim. Sud mora da uzme u obzir argumente strana u postupku, ali oni ne moraju svi biti izneseni u obrazloženju presude (vidi presudu Ustavnog suda, U 62/01, od 5. aprila 2002. godine, tačka 19, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 24/02).

24. Ustavni sud primjećuje da je apelantu pružena mogućnost da brani svoje stajalište tokom cjelokupnog sudskog postupka i to na dvije sudske instance. Sudovi su prikupili dovoljno dokaza s ciljem da utvrde činjenično stanje. Prvostepena presuda se poziva na zaključeni ugovor o zasnivanju pretplatničkog odnosa i na Zakon o poštanskim, telegrafskim i telefonskim uslugama, koji je pozitivni propis u smislu Aneksa II/2. Ustava Bosne i Hercegovine – Kontinuitet pravnih propisa, implicirajući time da je sud ispitao sve apelantove navode. Nadalje, sudovi su dovoljno jasno obrazložili svoje odluke u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Prema tome, Ustavni sud ocjenjuje da nije došlo do procesnih grešaka, koje bi bile od važnosti za poštivanje principa pravičnog suđenja.

Ostali navodi

25. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u pogledu navodnog kršenja prava iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati ostale navode apelanta.

VIII. Zaključak

26. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

27. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu U-115/03 (N.N.) | Sudska praksa | Aktio