Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-910/05 (Hercegovačko-neretvanski Kanton, Ministarstvo pravosuđa, Mostar)

Odluka donesena 15. 06. 2005.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-910/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 06. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 28. juna 2005. godine, u predmetu broj AP-910/05, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 4. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hercegovačko-neretvanskog Kantona, Ministarstvo pravosuđa, Mostar, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-517/03 od 23. novembra 2004. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Gž-837/03 od 25. juna 2003.

godine i presude Općinskog suda I u Sarajevu, broj Pr-153/02 od 20.

marta 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje.

OBRAZLOŽENJE

1. Hercegovačko-neretvanski Kanton, Ministarstvo pravosuđa, Mostar (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Kantonalno javno pravobranilaštvo, Mostar, podnio je, 4. aprila 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev- 517/03 od 23. novembra 2004. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-837/03 od 25. juna 2003. godine i presude Općinskog suda I u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj Pr-153/02 od 20. marta 2003. godine.

2. Presudom Općinskog suda, broj Pr-153/02 od 20. marta 2003. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Gž-837/03 od 25. juna 2003. godine, apelant je obavezan da tužiteljima (Firdeusu Alajbegoviću, Seadu Temimu, Edinu Kolto, Štefici Lakičević, Esadu Maksumiću) isplati određene iznose, sa zakonskim zateznim kamatama, te naknadi im troškove parničnog postupka u iznosu od 3.943,00 KM, dok su sa preostalim dijelom zahtjeva tužitelji odbijeni.

3. Protiv presude Kantonalnog suda apelant je izjavio reviziju, koju je Vrhovni sud rješenjem, broj Rev-517/03 od 23. novembra 2004. godine, odbacio kao nedozvoljenu.

4. U obrazloženju rješenja je navedeno da je u konkretnom slučaju tužbu podnijelo pet tužilaca koji su obični suparničari, te se prema tome pravo na izjavljivanje revizije određuje posebno u odnosu na tužbeni zahtjev svakog od njih. Stoga se, budući da dosuđeni, pa ni osporeni zahtjev nijednog od tužilaca ne prelazi iznos od 15.000,00 KM, nisu stekli uslovi iz člana 364. stav

2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH», broj 42/98) za dopuštenost revizije.

5. Apelant navodi povredu člana II/3.k) i člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Navodi da se nisu stekli uslovi iz čl. 371. i 374. Zakona o parničnom postupku za odbacivanje revizije, na koje članove se poziva Vrhovni sud. Navodi da je članom 29. stav 1. i članom 31. stav 1. Zakona o parničnom postupku određeno da se kao vrijednost spora uzima samo vrijednost glavnog zahtjeva, te da ako jedna tužba protiv istog tuženog obuhvata više zahtjeva, koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, nadležnost se određuje po zbiru vrijednosti svih zahtjeva. Navodi da su prvostepeni i dugostepeni sud kao vrijednost spora navodili iznos od 30.401,00 KM, te da se taj iznos trebao uzeti kao mjerodavan prilikom odlučivanja o reviziji što je ranije bila praksa Vrhovnog suda. Apelant smatra da mu je promjenom prakse od strane Vrhovnog suda uskraćeno pravo na vanredni pravni lijek.

6. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio». Član 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:

(...)

4. protekao rok za podnošenje apelacije;».

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Odluka kojom je pravni lijek odbačen iz razloga što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenjem takvog pravnog lijeka se ne prekida računanje roka od 60 dana propisanog članom 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U- 125/02, od 26. septembra 2003. godine).

8. U konkretnom slučaju, revizija apelanata je odbačena kao nedozvoljena, pa je predstavljala neefektivan pravni lijek. Dakle, konačna odluka je bila presuda Kantonalnog suda.

9. Kako je apelantu, 19. avgusta 2003. godine, uručena presuda Kantonalnog suda, broj Gž-837/03 od 25. juna 2003. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 4. aprila 2005. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu.

10. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-910/05 (Hercegovačko-neretvanski Kanton… | Sudska praksa | Aktio