Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu U-57/03 (Ž.Ć.)
Odluka donesena 23. 04. 2004.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Krivični postupak
- Član 6. EK – pravo na pravično suđenje - općenito
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković, Tudor Pantiru, David Feldman
Citirani propisi
Predmeti (1)
U-57/03
Ocjena ustavnosti
Odluka o meritumu
23. 04. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj U 57/03, rješavajući apelaciju Ž. Ć., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik Tudor Pantiru, potpredsjednik Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik David Feldman, prof., sudija Hatidža Hadžiosmanović, sudija Valerija Galić, sudija Jovo Rosić, sudija na sjednici, održanoj 23. aprila 2004. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Ž. Ć., podnesena protiv presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Kž-209/00 od 24.
decembra 2001. godine, i Okružnog suda u Banjoj Luci, broj K-68/97 od 30. aprila 1999. godine.
Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine” i “Službenom glasniku Republike Srpske”.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Ž. Ć. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Banje Luke, kojeg zastupa J. I., advokat iz Banje Luke, podnio je 23. marta 2002. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presuda Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Kž-209/00 od 24. decembra 2001. godine i Okružnog suda u Banjoj Luci, broj K-68/97 od 30. aprila 1999. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom je zatražio da Ustavni sud odgodi izvršenje kazne zatvora do odluke Ustavnog suda o apelaciji.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda od učesnika u postupku, Vrhovnog suda i Okružnog javnog tužilaštva iz Banje Luke zatraženo je, 21. januara 2004. godine, da dostave odgovore na apelaciju.
3. Okružno javno tužilaštvo iz Banje Luke i Vrhovni sud su odgovore dostavili 12. februara 2004., odnosno 2. aprila 2004. godine.
4. Na osnovu člana 21. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori Okružnog javnog tužilaštva Banja Luka i Vrhovnog suda su dostavljeni apelantu 18. marta 2004., odnosno 9. aprila 2004. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
6. Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci, broj K-68/97 od 30. aprila 1999. godine, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda, broj Kž-209/00 od 24. decembra 2001. godine, apelant je proglašen krivim zbog krivičnog djela učestvovanja u tuči iz člana 44. Krivičnog zakona Republike Srpske ("Službeni list SRBiH" br. 16/77, 32/84, 19/86, 40/87, 41/87, 33/89, 2/90 i 24/91 i «Službeni glasnik Republike Srpske», br. 15/92, 4/93, 17/93, 26/93, 14/94 i 3/96), u kojoj je jedno lice lišeno života. Apelant je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.
IV. Relevantni propisi
7. U Krivičnom zakonu Republike Srpske relevantna odredba glasi:
«Član 44.
Ko učestvuje u kakvoj tuči u kojoj je neko lišen života ili je drugom nanesena teška tjelesna povreda, kaznit će se za samo učestvovanje zatvorom od tri mjeseca do tri godine.»
V. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
8. Apelant smatra da mu je navedenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Ovu povredu apelant vidi u pogrešnoj primjeni zakona nižestepenih sudova, jer se nije radilo o tuči u krivičnopravnom smislu, već o međusobnom sukobu samo dva lica i činjenici da je kod njega nedostajala svijest da će sukob prerasti u tuču. Apelant je, u skladu sa članom 78. Poslovnika Ustavnog suda, zatražio donošenje privremene mjere radi obustave izvršenja kazne.
b) Odgovor na apelaciju
9. Okružno javno tužilaštvo iz Banje Luke je, u odgovoru na apelaciju, navelo da se apelacija zasniva na isticanju povrede apelantovih ljudskih prava zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što je već razmatrao drugostepeni sud. Ističe se da u konkretnom slučaju nije bilo kršenja apelantovih ljudskih prava.
VI. Dopustivost
10. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima apelacionu nadležnost i u pitanjima koja su sadržana u tom ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
11. U konkretnom slučaju, postupak pred sudovima se odnosi na utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta pa, prema tome, Ustavni sud ima nadležnost ratione materiae da ispita pravičnost postupka u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
12. Predmet osporavanja apelacijom je presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Kž-209/00 od 24. decembra 2001. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelant je primio 25. januara 2002., a apelaciju je podnio 23. marta 2002. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
13. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b), člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da ova apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
14. Apelant pobija navedene presude, tvrdeći da je tim presudama povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Ove ustavne odredbe odgovaraju članu 6. Evropske konvencije.
15. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[...]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
16. Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi «Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom [ ...].»
17. Ustavni sud ponavlja da se postupak pred sudovima u konkretnom slučaju odnosi na utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, pa se član 6. Evropske konvencije primjenjuje u ovom slučaju. Ustavni sud mora preispitati je li spor pred sudovima bio pravičan onako kako to zahtijeva član 6. Evropske konvencije.
18. Ustavni sud podsjeća da nije nadležan da vrši provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su nižestepeni sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke nižih sudova krše ustavna prava. To će, naprimjer, biti slučaj kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravičan postupak, pristup sudu, efikasan pravni lijek (vidi odluku Ustavnog suda, U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 31/03).
19. Pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije, od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68. i odluku Ustavnog suda broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 38/03).
20. Pravo na pravično suđenje daje, inter alia, mogućnost da se predoče razlozi za donošenje sudske odluke u određenom pravcu, s obzirom da to omogućava apelantu da djelotvorno koristi raspoložive pravne lijekove. Međutim, član 6. Evropske konvencije ne predviđa da sud ispituje sve argumente koje su strane izložile u toku postupka, nego samo one koje sud smatra relevantnim. Sud mora da uzme u obzir argumente strana u postupku, ali oni ne moraju svi biti izneseni u obrazloženju presude (vidi presudu Ustavnog suda broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, tačka 19., objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 24/02).
21. Ustavni sud uočava da je u konkretnom slučaju, u postupku pred sudovima, data razumna mogućnost i optužbi i odbrani za iznošenje dokazne građe. Iskorištena je mogućnost pozivanja i saslušanja svjedoka, izvršena rekonstrukcija događaja i angažirani odgovarajući sudski vještaci, a uz to apelant je prisustvovao suđenju i dobio priliku dati komentar na izvještaj sudskih vještaka i izjave svjedoka. Sud je primijenio određene zakonske odredbe u predmetu, a u sudskoj odluci navode se i potrebni razlozi na kojima je ona zasnovana. Osim toga, apelant nije naveo ni jednu posebnu procesnu metodu donošenja osporene presude za koju smatra da mu je njome povrijeđeno pravo na pravičan postupak. Što se tiče samih navoda apelanta, Ustavni sud smatra da sudovi u ovom slučaju nisu zloupotrijebili pozitivno-pravne odredbe na kojima se temelji odluka, te da Ustavni sud nije nadležan da taj aspekt preispituje, sve dok primjena relevantnih zakonskih odredbi ne krši Ustavom Bosne i Hercegovine garantirana prava.
22. Uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom predmetu nije došlo do povrede člana 6. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
23. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
24. Ustavni sud je ranije razmatrao apelantov prijedlog za donošenje privremene mjere i odlukom broj U 57/03 od 11. februara 2004. godine odbio taj prijedlog kao neosnovan.
25. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić