Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu U-21/03 (Preduzeće «Ganić» d.o.o. i H. G.)

Odluka donesena 23. 03. 2004.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković, Tudor Pantiru, David Feldman

Citirani propisi

Predmeti (1)

U-21/03

Ocjena ustavnosti

Odluka o dopustivosti

23. 03. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković, Tudor Pantiru i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović, prof. David Feldman, Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 23. marta 2004. godine, u predmetu broj U-21/03, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 17. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija preduzeća «Ganić» d.o.o. i H. G., podnesena protiv rješenja Federalnog vijeća za prekršaje broj, Pž-623/01 od 5. jula 2001. godine, rješenja Federalnog ministarstva socijalne politike, raseljenih osoba i izbjeglica broj, 02- 173-1239-149/00 od 21. maja 2001. godine i rješenja Federalnog ministarstva socijalne politike raseljenih osoba i izbjeglica broj, 02- 173-1239-149/99 od 1. novembra 2000. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova.

OBRAZLOŽENJE

1. Preduzeće «Ganić» d.o.o. i H. G. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sanskog Mosta, koje zastupa N. H., advokat iz Sanskog Mosta, podnijeli su 3. augusta 2001. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Federalnog vijeća za prekršaje, broj Pž-623/01 od 5. jula 2001 godine, rješenja Federalnog ministarstva socijalne politike, raseljenih osoba i izbjeglica broj, 02-173-1239-149/00 od 21. maja 2001. godine i rješenja Federalnog ministarstva socijalne politike raseljenih osoba i izbjeglica broj 02-173-1239-149/99 od 1. novembra 2000. godine

2. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».

Član 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:: (...)

17. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu;».

3. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen.

4. U konkretnom slučaju, apelanti su oglašeni krivim iz razloga što nisu poslovali u smislu Uredbe o uslovima koje je preduzeće odnosno drugo pravno lice dužno da ispunjava u pogledu broja zaposlenih radnika radi obavljanja registrovane djelatnosti (član 2. st. 1. i 2, član 3. stav 1. tač. 2. i 3. i član 6.), pa su kažnjeni, jer su počinili prekršaj iz člana 6a. st. 1. i 2. ove Uredbe. Žalba apelanata je odbačena kao neblagovremena, a prvostepeno rješenje je dostavljeno pravnom i odgovornom licu, prema poštanskoj povratnici, 19. aprila 2001. godine, uz pouku o pravnom lijeku na žalbu u roku od osam dana od dana prijema riješenja. Na donijeto riješenje izjavljena je žalba koja je predata pošti u Sanskom Mostu 4. maja 2001. godine, što znači nakon proteka roka od osam dana. Federalno vijeće za prekršaje je žalbu apelanata izjavljenu protiv drugostepenog rješenja odbilo, jer je utvrđeno da je žalba, izjavljena na prvostepeno rješenje, bila neblagovremena. Prema tome, za razmatranje apelacije nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu.

5. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

6. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu U-21/03 (Preduzeće «Ganić» d.o.o. i H. G.) | Sudska praksa | Aktio